Riječ Nadbiskupa

 
Draga braćo i sestre u Kristu, dragi krizmanici!
 
Nalazimo se u vazmenome vremenu, ispunjeni nadom Uskrsloga Gospodina, a župna zajednica u Markuševcu slavi podjelu sakramenta svete potvrde. Ovaj nas događaj ispunja osobitom radošću i zahvalnošću jer odražava svježinu i životnu snagu kojom će naši krizmanici svjedočiti u svijetu radost evanđelja. Svjesni smo da mnogi među vama još uvijek nose rane nedavnoga potresa, tragove kušnje koja je pogodila naš kraj i nanijela velike štete. Taj vas je potres ostavio i bez crkve, ali ste se unatoč ruševinama neugasle nade nastavili okupljati u privremenim prostorima.

Današnji evanđeoski ulomak (Mk 16,9-15) pred nas stavlja uskrsloga Krista koji se ukazuje svojim učenicima i šalje ih u svijet riječima: „Pođite po svem svijetu, propovijedajte Evanđelje svemu stvorenju!” Upravo u svjetlu toga Kristova poslanja pozvani smo promatrati i sve naše životne okolnosti i zadaće. U ovoj homiliji razmatrat ćemo tri povezana otajstva naše vjere: križ, uskrsnuće i poslanje. Razmišljat ćemo kako kroz patnju križa dolazimo do radosti Uskrsa, te kako nas sila Duha Svetoga u potvrdi osnažuje da živimo i svjedočimo tu uskrsnu radost. Neka nam ove misli budu na poticaj, utjehu i ohrabrenje, osobito vama, dragi krizmanici, koji danas primate pečat dara Duha Svetoga i postajete punoljetni svjedoci vjere u svojoj župi i svijetu.
 
1. Križ i uskrsnuće u temeljima nade
Na prvi pogled  križ i uskrsnuće dva su suprotstavljena iskustva: križ znači patnju, gubitak i smrt, dok uskrsnuće znači radost, obnovu i život. Ipak, u samom srcu kršćanstva ta su iskustva neraskidivo povezana. Kristov križ nije kraj priče, nego put prema pobjedi života. Kristovo uskrsnuće nije se zbilo bez križa, a križ zadobiva smisao upravo u svjetlu uskrsnuća. Zato sveti Augustin sažima našu vjeru riječima: „Resurrectio Domini, spes nostra - Uskrsnuće Gospodinovo naša je nada“ (Augustin, Propovijed 261, 1). Uskrsli Krist temelj je naše nade i vjere. U njemu znamo da smrt i patnja nemaju posljednju riječ.

Braćo i sestre, i vi ste proteklih godina iskusili težinu križa. Potres koji je pogodio našu Nadbiskupiju i vašu župu donio je strah, materijalnu štetu i neizvjesnost. Mnogi su od vas morali napustiti oštećene domove, a crkva je ostala zatvorena. Ipak, to vas je iskustvo povezalo i osnažilo. Raslo je zajedništvo, život se probijao nutarnjom snagom zahvaljujući kojoj je bila moguća i izvanjska obnova. Ponekad Gospodin dopusti teška iskušenja kako bi nas ojačao i pokazao nam da je izvor čovjekove istinske snage i njegova dostojanstva jedino u Bogu. U Kristovoj pobjedi nad grijehom i smrću i mi smo pobijedili; njegovo uskrsnuće zalog je našega. Oni koji s njime trpe, s njime i ustaju na novi život (usp. Rim 6,8).

Sveti papa Ivan Pavao II. hrabrio je cijelu Crkvu upravo tom uskrsnom nadom pozivajući vjernike: „Ne prepuštajte se očaju. Mi smo narod Uskrsa i Aleluja je naša pjesma” (30. studenoga 1986).

Kada svoj životni križ prihvatimo s vjerom, tada se ostvaruje ono čudesno otajstvo u kojemu Bog preobražava naš život snagom uskrsnuća. Papa Benedikt XVI. kaže: „Vjera u uskrslog Krista preobražava život izvodeći u nama stalno uskrsnuće“ (Opća audijencija, 20. travnja 2011). Drugim riječima, uskrsnuće nije samo davni događaj; to je stvarnost koja i danas djeluje i oblikuje naše živote. Svaki put kad nadvladamo grijeh milošću Božjom - to je malo osobno uskrsnuće. Svaki put kad se nakon pada podignemo, kad uđemo iz tame u svjetlo, mi živimo vazmeno otajstvo.
 
2. Dar Duha Svetoga
Dragi krizmanici, ove riječi nade posebno su upućene vama koje Crkva danas šalje u svijet kao snažne svjedoke radosne vijesti. Život je tek pred vama. Neka vas ne obeshrabre životni križevi, nerazumijevanje svijeta i ponekad, nažalost, nedosljednosti na koje možete naići i unutar Crkve. Neka vas ne zbune rane na Kristovu Tijelu, Crkvi, kao ni one na našim crkvenim zdanjima ili u našim srcima. Sve naše rane, združene s Kristovima, mogu postati izvorom snage i svjedočanstva. Križ nas uči strpljenju, a uskrsnuće nam daruje nadu. U toj nadi, ukorijenjenoj u praznom grobu Kristovu, možemo hrabro koračati naprijed.

Vi danas primate pečat dara Duha Svetoga. Duh Sveti silazi na vas, kao što je sišao na apostole na dan Pedesetnice, kako bi vas učvrstio u vjeri i osposobio za zrelo svjedočenje Krista. Ovaj sakrament naziva se i krizmom, pomazanjem, jer vas biskup svetim uljem krizme pomazuje na čelu u obliku križa, čime primate neizbrisivi duhovni pečat. Katekizam Katoličke Crkve uči nas da potvrda pridonosi rastu i produbljenju krsne milosti, ona nas dublje ukorjenjuje u naše božansko posinstvo, tješnje sjedinjuje s Kristom, umnaža u nama darove Duha Svetoga, usavršuje naš vez s Crkvom te nam priopćuje osobitu snagu Duha Svetoga. Po snazi svete krizme postajete svjedoci Kristovi pozvani riječju i djelom širiti i braniti vjeru, hrabro ispovijedati ime Kristovo i nikada se ne stidjeti njegova križa.

Na Pedesetnicu su apostoli od bojažljivih ljudi postali neustrašivi svjedoci - upravo će se to, milošću Božjom, dogoditi i vama: Duh Sveti će vas učiniti hrabrima u dobru, postojanima u vjeri i gorljivima u ljubavi. Danas primate sedmerostruki dar Duha, darove Duha Svetoga: dar mudrosti, razuma, savjeta, jakosti, znanja, pobožnosti i straha Božjega. Ti darovi nisu vidljivi očima, ali su itekako stvarni i djelotvorni. Oni će u vama razvijati kreposti, pomoći vam da jasnije spoznate Božju volju, da razlikujete dobro od zla, da volite što je istinito i pravedno te da ustrajete na uskom putu evanđelja. Čuvajte te darove! Ne zapustite milost koju primate, nego je suradnjom s Božjom riječi i redovitim sakramentalnim životom potičite da raste.

Kada vas biskup pomazuje i kaže: „Primi pečat dara Duha Svetoga“, vi odgovarate: „Amen.“ Tom riječju potvrđujete da prihvaćate taj dar. Pečat Duha otisnut je u vašoj duši zauvijek. Zato potvrdu primamo samo jednom u životu. Taj pečat također označuje duhovnu zrelost: od sada se od vas očekuje zreo, odgovoran i aktivan život vjere. Nemojte misliti da ste za to premladi: Crkva vjeruje u vas i vaše talente. Mlada tjelesna dob nije zapreka za puninu duhovne snage. O tome svjedoče životi tolikih vaših vršnjaka koje je Crkva proglasila blaženima ili svetima. Sjetimo se samo svetog Dominika Savia ili blaženog i uskoro svetog Carla Acutisa.

To znači da i vi, premda mladi, možete herojski svjedočiti za Krista, možda ne na način mučenika krvi, ali svakako mučeništvom svakodnevice: vjernim življenjem evanđelja u školi, u obitelji, među prijateljima. Trebat će ponekad ići protiv struje svijeta, boriti se protiv napasti i loših navika, opraštati kad je teško, ustajati rano na misu, pomagati potrebitima, zastupati istinu i pravdu kada drugi šute. Sve je to dio vašeg kršćanskog svjedočanstva na koje vas Duh osposobljava.
 
3. „Pođite po svem svijetu“ - poslanje svjedoka
Na kraju evanđelja koje smo čuli, uskrsli Gospodin upućuje svojim učenicima veliko poslanje: „Pođite po svem svijetu, propovijedajte Evanđelje svemu stvorenju!“ (Mk 16,15). Taj je poziv upućen svima nama. Po krštenju, a zatim po potvrdi, svaki je vjernik pozvan biti misionar, navjestitelj radosne vijesti svojim životom i riječima. Uskrsli Krist želi da se poruka spasenja pronese do nakraj zemlje, a providio je da se to ostvari po nama, njegovoj Crkvi.

Što znači propovijedati evanđelje? Ne moramo svi biti propovjednici s ambona, ali svi možemo i moramo propovijedati svakodnevnim životom. Propovijedamo evanđelje kada u svoje obitelji unosimo mir i praštanje, kada među prijateljima širimo dobrotu umjesto ogovaranja, kada se zauzimamo za one koji trpe nepravdu, kada dijelimo s onima koji su u potrebi. Propovijedamo evanđelje i kada hrabro govorimo o svojoj vjeri, ne srameći se što pripadamo Kristu. Ponekad će to značiti i izravno posvjedočiti vjeru nekomu tko pita za smisao života ili za razlog naše nade (usp. 1Pt 3,15). No prije riječi uvijek ide primjer: pozvani smo biti živa pisma Kristova koja čitaju svi ljudi (usp. 2Kor 3,2-3). Ne bojte se izazova! Duh Sveti koji danas u vama pečati svoje darove dat će vam snagu kad dođu kušnje. Kad osjetite da ste maleni ili slabi pred zadatkom svjedočenja, sjetite se da vas prati snaga odozgor i da niste sami: Isus je obećao: „Ja sam s vama u sve dane - do svršetka svijeta“ (Mt 28,20).

Vaša župna zajednica, iako ranjena potresom, također ima poslanje u ovom kraju pod Sljemenom. Vi ste živo kamenje izgrađeno na temelju koji je Krist. Sada, dok se obnavljaju vaši domovi i vaša crkva, pruža vam se prilika da budete graditelji nade u vašem susjedstvu. Mnogi oko nas možda još uvijek žive u strahu i materijalnoj nesigurnosti. Navješćujmo svima uskrsnu vjeru svojim optimizmom, solidarnošću i molitvom. Budimo blizu onima koji su najviše propatili, posjećujmo bolesne, ohrabrujmo klonule. I to je propovijedanje Evanđelja, kada djela ljubavi govore gdje riječi možda ne dopiru.

Onaj tko je iskusio snagu Kristova uskrsnuća ne može ostati nijem ni ravnodušan. Neka ljudi, susrećući vas, prepoznaju da u vama živi radostan i nepokolebljiv duh koji dolazi od Krista. Tada će se poslanje koje vam je Gospodin povjerio doista i ostvarivati: radosna vijest dopirat će do mnogih srca, možda i bez izgovorene riječi, ali po svjetlu vaših očiju i dobroti vaših djela.

Dragi krizmanici, danas postajete Kristovi svjedoci pred Crkvom i svijetom. Nemojte zaboraviti da je svaki dan prilika da to svjedočanstvo živite. Kad prođe slavlje, nastavit će život sa svojim izazovima. No, Krist koji vas danas ispunja svojim Duhom ostat će s vama. Otvarajte mu vrata svakodnevno molitvom, budite mu vjerni u malim stvarima i on će vam povjeriti veće. Budite ponosni što nosite znak križa na čelu, ne stidite se križa, jer križ je znamen spasenja i nade. U križu je ljubav Božja, a u uskrsnuću njezina pobjeda.
 
U ovoj uskrsnoj radosti i svečanosti svete potvrde, razmišljali smo o križu, uskrsnuću i poslanju. Vidjeli smo da nas križ podsjeća na stvarnost patnje, ali i poziva na ustrajnost; uskrsnuće nam jamči da nakon svake smrti Bog može dati novi život, ispunja nas nadom koja ne razočarava. Sakrament Potvrde, dar Duha Svetoga, povezuje nas s tim otajstvima: Duh nam daje snagu nositi križ i svjedočiti uskrsnu radost. On nas čini navjestiteljima, misionarima u svakodnevnici. Zahvalimo Gospodinu na daru naše vjere, na daru Duha koji se danas izljeva na ovu mladu braću i sestre. Molimo za naše krizmanike: da ustraju u vjeri, da uvijek osjećaju žar Duha Svetoga i da budu ponos i radost ovoj župi. Molimo i za sve nas, da obnovljeni uskrsnom vjerom nastavimo graditi zajedništvo ljubavi u našoj župi, posebno dok zajedno prolazimo put obnove nakon potresa - obnove materijalne, ali još više duhovne obnove srca.

Na koncu, utješeni riječju Božjom i osnaženi sakramentima, pođimo s ove svete mise kao radosni svjedoci. Neka se na nama ispuni zapovijed Uskrsloga: „Pođite po svem svijetu!“ (Mk 16,15) - počevši od naše obitelji, naše ulice, našeg Markuševca, živimo tako da evanđelje zasja pred svakim koga susretnemo. Krist uskrsnu! Njemu slava i čast u sve vjekove vjekova. Amen.