Riječ Nadbiskupa

Homilija prigodom svečanog proglašenja crkve sv. Antuna Padovanskog manjom bazilikom

Sveti Duh, Svetkovina Bezgrješnog začeća BDM, 8. prosinca 2022. godine

 

Draga braćo i sestre!

1. U vremenu došašća, koje nas priprema za božićno slavlje, Crkva pred nas stavlja svijetli lik svete Marije, zore Božića, zore našega spasenja, kako bismo se što bolje pripremili za susret s Isusom.

Prema jednoj drevnoj rabinskoj tradiciji Adam je u raju zemaljskom bio izvorno obavijen svjetlošću. Adamovim padom, istočnim grijehom, svjetlost je bila pokrivena kožom, ali je svjetlost ostala sakrivena u Adamovoj dubini. Tako je haljinu ljepote koja je pokrivala Adama zamijenila tunika od kože. Prema istoj tradiciji, kad se pojavi Mesija, koža će opet ustupiti mjesto izvornom svjetlu i novi će Adam biti Adam svjetla.

Braćo i sestre, pomoću te rabinske tradicije bolje razumijemo poticaj  svetog Pavla kršćanima Rima: „Odložimo dakle djela tame i zaodjenimo se oružjem svjetlosti“ (Rim 13,12), kao i viđenje iz Otkrivenja: o Ženi odjevenoj suncem, o Ženi odjevenoj svjetlošću (usp. Otk 12,1).

2. Bezgrješna je proboj svjetlosti. Ona je žena bez ljage grijeha. Današnja nas svetkovina podsjeća na činjenicu da Blažena Djevica Marija nije upoznala ono stanje što ga nazivamo istočni grijeh. Istina je da smo i mi po krštenju oslobođeni istočnoga grijeha, ali ipak nosimo u sebi njegove rane, njegov ugriz, njegovo zavođenje, njegovu zamku koja vreba petu, kako to slikovito opisuje današnje prvo čitanje. Naime, zapisano je u Knjizi postanka: „Grijeh ti je kao zvijer na pragu što na te vreba“(Post 4,27).  Ipak, smijemo ustvrditi da na kraju sâm čovjek otvara grijehu vrata svoga srca. Čovjek grijehu daje mjesto u svom životu.

O, draga braćo i sestre, kako smo mi ljudi slabi, teško uspijevamo živjeti  bez popuštanja grijehu, bez slabosti koje nam zavodnik predstavlja kao slatku ponudu. Čovjek nažalost zbog svoje slabosti živi s grijehom. Taj suživot današnja svetkovina stavlja pod svjetlo Božje riječi. Bezgrješna Djevica Marija je vrata ljepote; one ljepote što je skrivena u dubini svakoga čovjeka. Naš vjernički poziv jest: osloboditi svjetlo što ga je Bog stavio u svakoga od nas. To Božje svjetlo mi svojim površnim i grješnim životom skrivamo. Svaka žena i svaki muškarac čuvari su svjetla i dobrote što ih je Bog postavio u nas. To blago čuvamo u glinenim posudama.

Današnja misna čitanja tumače nam i rasvjetljuju otajstvo što ga slavimo. Čitanja iz Knjige postanka opisuje prvog čovjeka, povijest izgubljene nevinosti, izgubljenoga svjetla. U evanđelju se pojavljuje nova žena, Blažena Djevica Marija iz Nazareta, s kojom započinje novi Božji plan. U Pavlovom odlomku iz poslanice Efežanima riječ je o svim ljudima, jer su svi pozvani da budu sveti i bez mane, svi smo predodređeni za posinstvo po Isusu Kristu. Ovom svetkovinom slavimo i povijesni spomen i buduće obećanje, jer svi sudjelujemo na sudbini Adamovog grijeha, zakopanog svjetla u dubini ljudske naravi.

3. Marija je prema anđelovim riječima milosti puna. Crkva je upravo produbljenjem tih riječi, u sklopu cjelokupne Božje istine o Mariji, proniknula dogmu Marijina Bezgrješnog Začeća. Marija je od početka svoje zemaljske egzistencije milosti puna, zaogrnuta Božjom ljubavlju. Marije se nije dotaknuo grijeh, ni ljaga istočnoga grijeha, niti ikojega grijeha. Stoga vrijedi izreka: što smo više Marijini, više smo Kristovi, što smo više Kristovi, više ne robujemo grijehu. 

Svetkovina Bezgrješnog Začeća Blažene Djevice Marije poručuje nam da je Marija od prvog trenutka svoga začeća, jedinstvenom milošću i povlasticom svemogućega Boga, u predviđanju zasluga Isusa Krista Spasitelja ljudskoga roda, bila očuvana od svake ljage istočnoga grijeha. Ovo je Marijina svetkovina, ali u Mariji ovo je i svetkovina sviju nas, svake žene i svakoga muškarca. Ovo slavlje nam govori kakva je bila Božja zamisao o ljudima, Božjim sinovima i kćerima; ovo slavlje govori i o našoj budućnosti. Ovo je slavlje svetih korijena ljudskosti koji su u svom izvoru čisti, koji su svijetle iskre velike žeravice života.

Po Mariji, Kćeri višnje Svjetlosti, koju Bog sačuva od ljage istočnoga grijeha, započinje u svijetu proboj svjetlosti. Ona je početak boljega svijeta. S njom se na ovoj zemlji pojavi stvorenje koje je sama dobrota, čija ruka ne udara, čija riječ ne povrjeđuje. Ona je žena pobjedničke nevinosti, čiji život ne poznaje dvosmislenost i čiji pogled nikada ne gubi nevinost svoga sjaja. Njezino je srce bez podjele. Njezino je djevičanstvo bez žaljenja, majčinstvo bez posesivnosti. Ona je žena koja ljubi u potpunoj čistoći i nježnosti. Po njoj i u njoj stvorenje započinje iznova, jer je ponovno zadobilo neokaljanost.

4. Svetkovina Bezgrješne poziva nas da razmislimo i o razarajućoj snazi zla u našem životu koje je prisutno među nama i koje nas pritišće. Međutim Marija je znak pobjede nad Zlim. Marije je i znak da zlu ne pripada posljednja riječ, da zlo nije pobjedničko. Knjiga postanka to opisuje riječima koje uvijek iznova bude nadu: „Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojega i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu“ (Post. 3, 15).

Zlo može prijetiti čovječanstvu, može raniti ljude. Ali ono samo vreba petu. Njemu pripada prošlost, a ne budućnost. Pobjeda ipak pripada čovjeku koji se otvara Božjem djelovanju, jer dobro je jače od zla. Istina je da ono što gledamo oko sebe očituje nesrazmjer između obećane pobjede i očevidnosti. Ipak u nadi gledamo budućnost i pouzdajemo se u Boga koji ostaje vjeran dovijeka. U odnosu na milost Božju zlo je u zakašnjenju.

5. Svetkovina Bezgrješnog začeća blažene Djevice Marije je slavlje naših korijena i naše budućnosti, jer nam Marija kao slika i putokaz pokazuje što će se i nama dogoditi.

U ovo vrijeme adventa svetkovina Bezgrješne je kao zora Božića. Naime, i Bezgrješna i Božić govore o Bogu koji se objavljuje lišavajući se moći, i preuzimajući ljudskost, ljudsku narav.

I Bezgrješna i Božić govore o Bogu koji se objavljuje tamo gdje su počeci života. Bog je ondje gdje se slavi život, gdje se rađa život. Bog se objavljuje u Bezgrješnoj. Bog se objavljuje u Božiću.

6. Draga braćo i sestre, sretna je okolnost što danas na svetkovinu Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije svečano proglašujemo da je ovoj župnoj crkvi  svetog Antuna Padovanskog u gradu Zagreb, odlukom Svete Stolice i snagom posebnih ovlasti danih od pape Franje, udijeljen naslov Manje bazilike.

Znamo da je na području pojedine biskupije glavna i prva crkva katedrala. Naša je Prvostolnica, koja čuva zemne ostatke blaženog Alojzija Stepinca, nažalost zbog posljedica razornog potresa iz 2020. godine još uvijek zatvorena za bogoslužje čekajući dovršenje obnove. Pored katedrale, neke crkve, zbog važnosti - posebno bogoslužnoj - što ih imaju u Božjem puku, Sveta Stolica uzdiže na dostojanstvo manje bazilike. To je čast, ali i obaveza.

Stoga radujući se što u Zagrebu imamo i drugu manju baziliku, ovime na temelju Dekreta De Titulo Basilicae Minoris i snagom istoga proglašujem i određujem posebne dane potpunog oprosta koji se može dobiti u manjoj bazilici svetog Antuna Padovanskog u Zagrebu uz redovite uobičajene uvjete:
a) na dan posvete ove bazilike, 24. studenoga
b) na dan slavlja naslovnika ove bazilike, 13. lipnja
c) na svetkovinu svetih apostola Petra i Pavla, 29. lipnja
d) na godišnjicu udjeljenja naslova manje bazilike, 8. kolovoza

Ova četiri dana određeni su samim Dekretom. Isti Dekret omogućuje da tim danima dodjeli još jedan dan mjesni ordinarij. Zbog toga ovime izabirem i određujem svetkovinu Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije, 8. prosinca kao dan potpunog oprosta koji se dobiva u ovoj Manjoj bazilici.
Ujedno napominjem da svaki vjernik može osobno izabrati za sebe još jedan dan u crkvenoj godini za dobivanje potpunog oprosta.

Braćo i sestre, čuvajte odsada još više sakralnost ovog hrama. Neka bude ovo sveto mjesto vašeg susreta s Bogom, Ocem Gospodina našega Isusa Krista u Duhu Svetom koji nam je dân. Neka bude ovo sveto mjesto rasta vašeg crkvenog zajedništva. Neka se ovdje prinose vaše duhovne žrtve za spasenje vaše i svega svijeta. Po Kristu Gospodinu našemu.