Riječ Nadbiskupa

 
Dragi krizmanici, draga braćo i sestre!

Okupili smo se danas ispunjeni radošću dok naši mladi primaju sakrament svete potvrde. U današnjem evanđeoskom odlomku čuli smo utješne Kristove riječi upućene učenicima: „Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši. Čuli ste, rekoh vam: ’Odlazim i vraćam se k vama“ (Iv 14,27-28). Isus je obećao svoju trajnu prisutnost po Duhu Svetome, Branitelju. Naši krizmanici danas primaju puninu toga dara Duha kako bi bili u stanju živjeti otajstvo zajedništva i ljubavi u Crkvi te biti sol zemlje i svjetlo svijeta.

Današnje evanđelje (Iv 14,23-29) govori o putu u zajedništvo s Bogom i objavu njegove prisutnosti, a taj se put temelji na tri stupa: ljubavi, poslušnosti te plodovima objave i zajedništva s Bogom koji iz njih niču. Promišljajmo o tim temeljima u svjetlu naše vjere, oslanjajući se na Sveto pismo, nauk Crkve i mudrost svetaca.
 
1. Ljubav - temelj odnosa između Boga i čovjeka
Prva i najveća zapovijed naše vjere jest zapovijed ljubavi: „Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, svom dušom svojom i svim umom svojim“ (Mt 22,37). Ljubav je, dakle, temelj svakog istinskog odnosa s Bogom. Bog je nas prvi uzljubio (usp. 1Iv 4,10), toliko da je Sina svoga jedinorođenoga predao za naše spasenje (usp. Iv 3,16). Mi Bogu možemo odgovoriti na ljubav samo zato što je on nas prvi ljubio.

Zapovijed i krepost ljubavi stavlja ljubav prema Bogu iznad svega drugoga jer samo ako nam je Bog na prvome mjestu postajemo sposobni ljubiti i druge na nesebičan i Bogu ugodan način. Stoga odmah iza zapovijedi ljubavi prema Bogu slijedi njoj jednaka zapovijed ljubavi prema bližnjemu. Ljubav nije tek osjećaj ili apstraktna ideja; ona je živi odnos. Papa Benedikt XVI. naglašava da se kršćaninom ne postaje susretom s nekakvom idejom ili etičkim načelom, nego susretom s osobom Isusa Krista koji životu daje novi obzor i odlučujući smjer (usp. Deus caritas est, br. 1).

Taj susret rađa u nama iskustvo da smo voljeni od Boga i pozvani uzvratiti ljubav. Ljubav prema Bogu preobražava naše srce tako da i naše želje postaju plemenite, usklađene s Božjom voljom. Crkveni oci ističu prvenstvo ljubavi u životu kršćanina. Sveti Toma Akvinski uči da je upravo ljubav (caritas) ona krepost koja oživljava i oblikuje sve druge kreposti poput duše koja daje život tijelu. Ako ljubav pokreće naše djelovanje, tada i vršenje zapovijedi postaje radosno, slobodno, ispunjeno smislom. Tada shvaćamo da Božje zapovijedi nisu teret, nego njegov dar kojim nas želi sačuvati od zla. Blaženi Alojzije Stepinac cijelim je svojim životom svjedočio da ljubav prema Bogu daje snagu za ustrajnost. On je znao reći da se samo na strahu Božjem i ljubavi za Božji zakon i njegove zapovijedi mogu graditi čvrsti temelji bilo osobnoga života, bilo društva.

U vašim mladim srcima, dragi krizmanici, Bog izlijeva svoju ljubav po Duhu Svetome koji vam je darovan (usp. Rim 5,5). Krštenjem ste postali djeca Božja, ljubljeni sinovi i kćeri Oca nebeskoga. Danas se ta milost učvršćuje u sakramentu potvrde koji je zapravo sakrament ljubavi jer Duh Sveti jest uosobljena Ljubav između Oca i Sina. Otvorite se toj Božjoj ljubavi! Neka vaša vjera ne bude puko prihvaćanje pravila ili tradicije, nego živi odnos.
 
2. Poslušnost - pravi dokaz ljubavi
Iz prave ljubavi rađa se poslušnost Bogu. Isus u evanđelju jasno kaže: „Tko ima moje zapovijedi i čuva ih, taj me ljubi. (…) Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti” (Iv 14,21.23).

Ove Kristove riječi nedvosmisleno pokazuju da naša ljubav prema Bogu nije autentična ako se ne očituje u djelima, to jest u vršenju njegovih zapovijedi. Ipak, poslušnost Bogu nije puko izvanjsko pridržavanje pravila, već dragovoljno podlaganje naše volje Božjoj volji - iz ljubavi. Razmislimo: kada nekoga iskreno volimo, nastojimo mu ugoditi, slušamo ga pažljivo i činimo ono što mu je drago. Koliko više to vrijedi u odnosu prema Bogu! Isus nam je dao primjer takve poslušnosti: iz ljubavi prema Ocu postao je poslušan do smrti i to smrti na križu (usp. Fil 2,8). Na Posljednjoj večeri učenicima je jasno rekao da sve čini kako mu je zapovjedio Otac, kako bi svijet upoznao da ljubi Oca (usp. Iv 14,31). Kristova poslušnost Ocu bila je izraz savršene ljubavi unutar Presvetoga Trojstva.

No poslušnost danas nije popularna riječ. Svijet često vidi poslušnost kao ropstvo ili gubitak slobode, ali u svjetlu vjere, poslušnost Bogu upravo nas oslobađa od robovanja grijehu i vlastitim sebičnostima. Istinsku slobodu uživa onaj tko je usklađen s Božjom voljom, jer Božja volja je naše pravo dobro. Duhovni nas pisci poučavaju da nije istina kako prvo trebamo osjećati ljubav pa tek onda početi slušati Boga, nego obrnuto: učinimo li korak poslušnosti, ljubav će rasti. Ako čekamo osjećaj ljubavi da bismo vršili Božje zapovijedi, možda nikada nećemo početi. Ako li pak iz vjere i dobre volje kažemo Bogu „da“ i pokušamo vršiti što traži, naša će se ljubav uskoro rasplamsati.

U sakramentu potvrde primate dar pobožnosti i dar straha Božjega koji upravo osnažuju našu sinovsku poslušnost. Dar pobožnosti rađa u duši poslušno srce, voljno vršiti Božje zapovijedi iz odanosti i poštovanja prema Bogu. Dar straha Božjega, pak, nije servilan strah, nego sveto strahopoštovanje da ne povrijedimo Božju ljubav: on nas čuva od grijeha i potiče na pokajanje kad padnemo. Tako Duh Sveti u nama omogućuje da Božje zapovijedi ne doživljavamo kao teret, nego kao putokaze koji čuvaju našu ljubav prema Bogu. Sjetimo se i Presvete Djevice Marije. Po njezinoj poslušnosti iz ljubavi, Bog je došao na ovaj svijet.

Ljubav se dokazuje vjernošću koju su posvjedočili brojni sveci. Mnoge od njih nije priječila mlada životna dob da postanu svetima. Vašoj je dobi i vremenu sada najbliži blaženi Karlo Acutis koji će uskoro biti proglašen svetim. Nazivaju ga Božjim influencerom. Njegovi životopisci opisuju ga kao informatičkoga genija koji je taj talenat stavio u službu svoje župne zajednice. Iako je volio tehnologiju i računala, to ga nije spriječilo da njeguje duhovnost, osobito euharistijsku. Sam je napisao da je Euharistija njegov autoput do neba. A upravo je Euharistija najuzvišeniji izraz ljubavi Boga koji trajno želi ostati sjedinjen s nama.
 
3. Plodovi ljubavi i poslušnosti
Kad u srcu gajimo ljubav prema Kristu i vjerno čuvamo Njegovu riječ, Isus obećava veličanstven plod: on i Otac dolaze i nalaze svoj stan u nama.

Kakvo obećanje! Sam Bog obećava doći u dušu vjernoga učenika i prebivati u njoj. To je upravo ostvarenje zajedništva s Bogom za kojim srce čovjekovo bez prestanka čezne. Sveti Augustin je izrekao onu slavnu misao: „Za sebe si nas, Gospodine, stvorio i nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi.” Čovjek je stvoren da bude Božje boravište, hram Duha Svetoga.

Bog se objavljuje poniznima, onima koji ga ljube. Ako smo poslušni Duhu Svetome, duboko u srcu prepoznat ćemo prisutnoga Boga i njegovo djelovanje u našem životu, lakše ćemo čuti njegov glas u Svetome Pismu i savjesti. Svijet koji ne ljubi Boga ne shvaća Kristovu prisutnost; ali onaj tko ljubi i vrši volju Božju „vidi“ Isusa očima vjere, osjeća blizinu njegove milosti, prepoznaje njegovu ruku u svemu. Tako vjera prerasta u iskustvo. Svatko od nas po sakramentima ima udio u Božjoj prisutnosti. Osobito u Euharistiji, Isus nam se doslovno objavljuje i dariva. Pod prilikama Kruha i Vina stvarno je s nama i hrani naše duše. U sakramentu pomirenja, on nam se očituje kao milosrdni Spasitelj koji oprašta grijehe. U svakoj molitvi, kad mu se obraćamo sabrani u njegovo ime, on je prisutan. Život u posvetnoj milosti znači život u stalnom zajedništvu s Bogom. Trojedini Bog prebiva u duši koja ga ljubi. Nema veće časti za čovjeka nego biti stan Božji! Kad je duša ispunjena Božjom prisutnošću, iz nje zrače i drugi plodovi Duha: „ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost“ (Gal 5,22-23).

Duh Sveti u nama oživljava Kristove riječi, čini ih razumljivima i bliskima. Koliki bi od vas, dragi mladi, mogli posvjedočiti da im je neka evanđeoska riječ odjednom „zasjala“ u srcu i dotaknula ih i prosvijetlila. To Duh Sveti čini živom Božju objavu u vama! On vas malo-pomalo uvodi u svu istinu (usp. Iv 16,13). Stoga je ključno da čuvamo ljubav i poslušnost. Grijeh i neposlušnost muti taj nutarnji pogled i glas Božji postaje u nama sve tiši. Trudimo se uz pomoć Duha Svetoga održati srce čistim, kako bismo već ovdje na zemlji hodili u svjetlu Božje prisutnosti i jednog dana gledali njegovo lice u vječnosti.

U sakramentu svete potvrde vi, dragi krizmanici, primate pečat dara Duha Svetoga. Taj pečat trajno vas obilježava (usp. 2 Kor 1,21-22) kao svjedoke Kristove. Od danas ste osnaženi Duhom da životom i riječju svjedočite Krista.
Crkva na vas računa! Krist na vas računa i ne ostavlja vas samima, već vam daje Duha Branitelja. Živite od sada svjesno u prijateljstvu s Duhom Svetim. Surađujte s njegovim nadahnućima: kad vas poziva na molitvu, odazovite se; kad vas opominje u savjesti, poslušajte; kad vas sokoli na dobro, smjelo to činite. U sakramentu euharistije često primajte Krista da vas hrani, u ispovijedi se redovito čistite kako bi svjetlo Duha u vama sjalo. Tako ćete rasti u milosti i kreposti.

Pohranimo ključne riječi ovoga slavlja: ljubav, poslušnost, zajedništvo. Bog, iz beskrajnog milosrđa, poziva svakoga od nas u zajedništvo sa Sobom. Taj put zajedništva jest put ljubavi: „Tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje i Bog u njemu“ (1Iv 4,16). No, ljubav uvijek traži odgovor djelima - to je put vjernosti i poslušnosti. Krenimo tim putem svakoga dana iznova. Ako i posrnete, ne bojte se ustati uz pomoć sakramenta pomirenja i nastaviti s ljubavlju izvršavati volju Očevu.

Osluškujte Božju riječ i budite joj poslušni. Tada će vaš život postati plodonosno stablo puno dobrih plodova, na radost i izgradnju cijele Crkve. Neka vam u tome pomognu zagovor svetaca i svetica koji su već vaše dobi dali primjer kako se mladost može herojski darovati Kristu. Molimo svi zajedno, dragi vjernici da Gospodin probudi u ovim mladima darove svoga Duha, da učini kako bi Boga i bližnje voljeli svim srcem i svoju ljubav svjedoče djelima. Neka učini da u poslušnosti njegovoj Riječi nađu pravu slobodu i radost i neka sve nas zajedno čuva na našim životnim putevima. Amen.