Riječ Nadbiskupa

 
Draga djeco, dragi učenici, roditelji, vjeroučitelji, katehete i svi vi koji ste danas dionici ovog jedinstvenog hodočašća u svetište Majke Božje Bistričke!

Ovim hodočašćem željeli smo objediniti tri važna spomena: Svjetski dan djece koji je prošle godine utemeljio papa Franjo, Majčin dan i nedjelju Dobrog Pastira. Sva ta tri spomena ukazuju na važnost i dragocjenost djece u obitelji, u društvu i u svijetu te na potrebu njihove zaštite kroz zdrave obiteljske i društvene odnose.

Naše geslo danas glasi: „Učitelj te zove“. Zato je važno da vi, draga djeco i mladi, znate prepoznati pravog i istinitog Učitelja koji vam želi dobro i koji je toliko snažan da vas jedini može zaštititi od svakoga zla, Isusa.

Kako prepoznati njegov poziv u mnoštvu glasova koji nas okružuju? Koji je pravi odgovor koji mu trebamo dati da bismo bili zaštićeni i sigurno koračali kroz život? To su pitanja o kojima danas želim razmišljati s vama. U tome će nam pomoći iskustvo Šimuna Petra, apostola koji je Isusa zatajio, ali kojega je Isus ponovno privukao k sebi i dao mu svu duhovnu vlast i najveći zadatak koji jedan čovjek može imati na zemlji: da čuva Kristovo stado, a to smo svi mi.

Draga djeco i mladi, susret Isusa i Petra o kojemu ćemo promišljati opisuje ono što se i svakome od nas događa u susretu s Isusom. On svakoga od nas pita: „Voliš li me?“. Pozvani smo odgovoriti mu, ne samo riječima, nego životom, svjedočanstvom i otvorenošću daru Duha Svetoga - baš kao što je učinio i Petar. Svaki poziv trenutak je milosti u kojem shvaćamo da Isus ne traži savršenost, nego ljubav; ne traži besprijekornost, nego srce koje je spremno poći za njim unatoč vlastitoj slabosti. To je susret oprosta, povjerenja i, ponajviše, to je poziv na poslanje.
 
1. Ljubav koja nadilazi sve
Isus je nakon svoga uskrsnuća susreo Petra na obali Galilejskog jezera i tri ga puta upitao: „Šimune Ivanov, voliš li me?“ Svjestan svoje slabosti i zatajenja, Petar je treći put odgovorio: „Gospodine, ti sve znaš! Tebi je poznato da te volim.“ (Iv 21,17). Petrov odgovor nije došao iz površnih emocija, nego iz duboke sigurnosti da Isus poznaje njegovo srce i da ga ne osuđuje.

Isus nije upitao Petra: „Šimune, znaš li sve zapovijedi? Jesi li se dovoljno pokajao? Jesi li sposoban preuzeti zadaću koju ti spremam?“ Ne pita ga: „Imaš li dar govora, potrebne diplome i možeš li izdržati teret odgovornosti?“ Ne! On ga pita jedno jedino, ali presudno pitanje: „Voliš li me?“ To je pitanje koje dolazi iz Božjega srca i dotiče dubinu čovjekove duše. U Božjem pogledu nije najvažnija izvanjska sposobnost, nego unutarnja raspoloživost. Nije najvažnija savršenost, nego ljubav koja sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada i sve podnosi (usp. 1Kor 13,7).

Ljubav prema Kristu temelj je i početak pravog kršćanskog života. Bez nje, sve postaje proračunato, hladno, površno. S ljubavlju i najmanji čin postaje vrijedan pred Bogom. Zato sveti Augustin kaže onu slavnu rečenicu: „Voli i čini što hoćeš“. Ne zato što ljubav ukida zapovijedi, nego zato što ih ispunja. „Ljubav bližnjemu zla ne čini“, piše sveti Pavao, i dodaje: „Punina dakle Zakona jest ljubav“ (Rim 13,10). Ljubav nije dodatak vjeri, ona je njezino srce.

Draga djeco i mladi, pitanje koje vam upućuje Isus: „Voliš li me?“ ne dolazi kao ispit, nego kao poziv. Isus vas, jer je Dobri Pastir, ne želi opteretiti, nego ojačati i pripremiti za životne izazove. On vas ne poziva zato što ste već jaki, nego zato što vas voli i želi vas učiniti jakima u Duhu Svetomu.

Ne bojte se! Naša vjera nije u prvome redu znanje o Bogu, nego osobna veza s njime. Pomaže nam da živimo božanskim životom jer kršćanin ne živi od pravila, nego od osobnog susreta s Gospodinom. Vjera rađa ljubavlju koja čini da križ postane lakši, žrtva smislenija i svjedočanstvo vjerodostojnije. Zato se vjera ne mjeri samo znanjem, ni samo ponašanjem, nego odnosom punim ljubavi prema Kristu.

Stoga, okupljeni danas u ovom Marijinom svetištu poslušajmo u srcu Isusovo pitanje: „Voliš li me?“ Što vam srce odgovara? Ako ste bojažljivi ili nesigurni, sjetite se Petra i ponovite s njime: „Gospodine, ti sve znaš! Tebi je poznato da te volim.“ Možda tvoja ljubav još nije savršena, možda je ranjiva i puna nesigurnosti, ali ako je iskrena, Krist će je prihvatiti, ojačati i usmjeriti. Bog gleda što je u srcu (usp. 1Sam 16,7) i traži srce koje voli.
 
2. Ljubav koja liječi
Zašto Isus pita Petra tri puta: „Voliš li me?“ Zar nije bilo dovoljno jedno pitanje i jedan odgovor? Zar Isus koji poznaje dubine srca ne zna odgovor već i prije negoli Petar progovori? Ipak, to nije slučajnost. To je pedagogija milosrđa, otajstvo Božje pravednosti koja se ne vrši osudom, nego obnovom dostojanstva.

Isus Petru ne postavlja trostruko pitanje prijekorno, nego ga priprema za poziv. Ne kaže: „Zašto si me zatajio?“, nego: „Voliš li me?“ Time ga poziva na obnovu. Krist ne vraća Petra u prošlost kako bi ga posramio, nego ga vodi naprijed kako bi ga ojačao.

To je slika božanskoga milosrđa koje ne ponižava grešnika, nego ga podiže. Zato draga djeco i mladi, radosno i često pristupajte svetoj ispovijedi. U tom sakramentu ne primate samo oproštenje prošlih grijeha, nego vam se obnavlja milost i jačate se protiv budućih padova. Isus ne samo da kao Dobri Pastir oprašta Petru, nego i njega samoga postavlja za pastira, jer Petar zna kako je pasti, pa će znati podići druge i ohrabriti ih u vjeri.

Poput Petra, i vi ćete se u svome životu suočiti s trenucima slabosti, s napastima da zatajite svoju vjeru, možda ne riječima koliko šutnjom, prilagodbom, kompromisom, ali ne bojte se. Duh Sveti vas ne ostavlja same. On vas neće poštedjeti borbe, ali će vas usred borbe osnažiti da se ne predate. Sveti Pavao kaže: „Snaga se u slabosti usavršuje“ (2Kor 12,9).
Petar je nakon pada postao Stijena Crkve. Vi ste pozvani postati živo kamenje Crkve (usp. 1Pt 2,5). Možda ćete padati, možda ćete sumnjati, ali ako u srcu budete nosili isti odgovor koji je Petar izgovorio: „Gospodine, ti sve znaš! Tebi je poznato da te volim“, tada će Isus i vas uzdignuti, povjeriti vam poslanje i dati vam snagu da ga vršite. Bog je vjeran i kad se mi njemu iznevjerimo (usp. 2Tim 2,13).

3. Voli Isusa i služi bližnjemu
Nakon svakog Petrova odgovora Isus mu upućuje poslanje: „Pasi jaganjce moje. Pasi ovce moje.“ Istinska ljubav prema Kristu nikada ne ostaje zatvorena u osjećajima, u intimi pobožnosti ili u prolaznom oduševljenju. Ona se prelijeva prema drugima. Ljubav prema Bogu rađa brigom za bližnjega. Tko god želi biti Kristov, mora poput njega postati sluga svima (usp. Mk 10,45).

Kršćanstvo ne može biti svedeno na običaj, na narodni identitet ili na osjećaj pripadnosti. Kršćanin je onaj koji voli Krista i to pokazuje djelima. Tko voli Krista ne može ravnodušan proći pokraj čovjeka koji trpi. Ne može šutjeti pred nepravdom, ne može pristajati na laž, ne može činiti ono što je protivno ljubavi.

Dragi mladi, važno je da znate da se u Crkvi ne postaje „punoljetan“ brojem godina, nego suosjećanjem i brigom koje ste spremni pokazati prema drugima. Tako postajete dionici Kristove misije u svijetu. A svijet danas više nego ikada treba mlade koji će biti sposobni tješiti one koji plaču, braniti one koji su pogaženi u svome dostojanstvu, govoriti istinu koja nije popularna i voljeti i kad je teško.

Isus ne nudi lagan put, ali nudi put koji ima smisla. Dok svijet nudi blještavilo, zabavu i lažne sigurnosti, Isus vam daje poslanje: „Voli me i pasi jaganjce moje.“ To znači: u svojoj školi, obitelji, župi, budi onaj koji će biti svjetlo u tami, osmijeh u tuzi, pravednost usred nepravde. Budi onaj koji se neće sramiti molitve, neće izrugivati svetu misu, koji će braniti nerođene, pomagati siromašnima, živjeti po savjesti i istini, a ne po logici mase.

Ne bojte se biti drugačiji! Ne bojte se biti Kristovi! On vam upućuje vječni poziv: na svetost, na služenje, na svjedočanstvo. A onaj tko se u tom pozivu ustrajno daruje, taj će poput Petra postati stijena, oslonac drugima i jednog dana čuti iste riječi koje je Isus rekao Petru: „Idi za mnom.“ (Iv 21, 19).
 
4. Voli Isusa i čuvaj svoje bližnje
Draga djeco i mladi, uvijek slijedite svoje snove i težite za velikim i plemenitim ciljevima. Ipak znajte: ako i ne učinite nešto što može biti veliko u očima svijeta, ako nikad ne budete prvaci u sportu ili na školskim natjecanjima ili pak ne osvojite Nobelovu nagradu za svoj rad, budite sigurni da to ne znači da niste veliki u Božjim očima.

Veličina u Božjemu kraljevstvu ne mjeri se zemaljskim uspjesima, nego vjernošću srca. Svatko od vas može biti kao sveti Petar, onaj koji voli i ne odustaje, koji zna što znači pasti, ali i ustati. Petar nije bio savršen, ali je dopustio Bogu da ga oblikuje. Zato ga je Isus učinio „stijenom“, čvrstim temeljem Crkve, pastirom stada, čuvarom onoga što je Bogu dragocjeno (usp. Mt 16,18-19).

I ti možeš biti pastir u vrlo konkretnom smislu. Možeš biti čuvar svoga brata i sestre, onaj koji u razredu neće izrugivati vjeru, nego je braniti; koji neće širiti laž, nego će pristajati uz istinu, makar sâm; koji će poštivati roditelje i starije i neće vikati, ali će sve što kaže govoriti po istini. Biti pastir po uzoru na Dobroga Pastira Isusa, također znači stajati iza riječi koju izgovaraš, štititi prijateljstva, voljeti Crkvu i čeznuti za duhovnom hranom sakramenata.

Sveti Pavao piše Timoteju: „Nitko neka ne prezire tvoju mladost, nego budi uzor vjernicima u riječi, u vladanju, u ljubavi, u vjeri, u čistoći.“ (1Tim 4,12). To vrijedi za svakoga i svaku od vas. Vaša mladost je doba kada svetost može zablistati najčišćim sjajem, ako se srce ne zatvori, nego ostane otvoreno Duhu Svetomu.

Zato vam ponavljam: čuvajte svoju vjeru kao živo blago koje se hrani molitvom, sakramentima i istinom. Ne stidite se biti katolici ni na internetu, ni u društvu, ni u svojoj obitelji. Isus nije rekao Petru: „Ako me voliš, ostani u pozadini.“ Nego je rekao: „Ako me voliš pasi jaganjce moje.“ To znači: budi pastir, izloži se, zaštiti one koje voliš i neka ti je na srcu ono što je Bogu dragocjeno.

Kad vam bude teško, kad se suočite s ismijavanjem, nerazumijevanjem, napastima i teškoćama, sjetite se samo Isusova pitanja: „Voliš li me?“ I ako mu, kao Petar, iskreno kažeš: „Gospodine, ti sve znaš, ti znaš da te volim“, on će te osnažiti. On će ti dati snagu da voliš druge i da budeš svjedok u svijetu koji zaboravlja ljubav.

Draga djeco i mladi, susret Petra s Isusom poučio nas je o tome da je temelj Isusova poziva i našeg odgovora ljubav. Isus nas poziva da budemo njegovi prijatelji, da živimo u ljubavi, da činimo dobro i kročimo putem svetosti štiteći ono što je Božje u nama i oko nas.

Bog nas prvi zove i želi nam podijeliti životne zadaće, a mi trebamo odgovoriti srcem. Možda se ponekad osjećamo slabi, nesigurni ili uplašeni, ali to nije prepreka za Boga. On nas voli baš takve kakvi jesmo i u našoj slabosti daje nam svoju snagu.

Zato, ne bojte se, reći Isusu: „Evo me!“ jer on vas nikada neće napustiti.

U tome nam puno može pomoći i Blažena Djevica Marija, Isusova i naša nebeska Majka. I ona je u svojoj mladosti čula Božji poziv i nije odmah sve razumjela, ali je s vjerom i hrabrošću rekla: „Neka mi bude po tvojoj riječi.“

Kad ne znamo što učiniti, kad smo zbunjeni ili prestrašeni, molimo Mariju da nas prati, da nam pomogne slušati Boga i hodati putem koji nam je on pripravio. Isus nas zove. Na nama je da kažemo: „Evo me, Gospodine! Ti znaš da te volim!“ Amen.