Riječ Nadbiskupa

Draga braćo biskupi!

Na početku ovoga izvanrednog plenarnog zasjedanja Hrvatske biskupske konferencije sve vas srdačno pozdravljam u Gospodinu. Zahvaljujem svakome od vas na dolasku, na bratskoj zauzetosti i na odgovornom sudjelovanju u radu naše Konferencije koju i ovoga puta želimo voditi u duhu zajedništva, razlučivanja i vjernosti poslanju koje nam je povjereno.

Pozdrav upućujem generalnom tajniku kao i glasnogovorniku HBK koji s velikom predanošću i zauzetošću skrbe o organizacijskom i sadržajnom okviru našega zasjedanja.

Na našem posljednjem redovitom plenarnom zasjedanju (28.-30. travnja 2025.) sa zahvalnošću i ganućem smo se opraštali od pape Franje, a nedugo zatim, Providnost nam je podarila novoga papu: Svetoga Oca Lava XIV.

Ime koje je novi papa izabrao priziva u svijest duh i ostavštinu pape Lava XIII., velikog reformatora i mislioca, koji je kroz encikliku Rerum novarum (1891.) otvorio novo poglavlje socijalnog nauka Crkve te pozvao na usklađivanje vjere i razuma, duhovnoga autoriteta i suvremenih izazova. Njegova je vizija Crkve bila ukorijenjena u Tradiciji, ali otvorena dijalogu sa suvremenim svijetom. Upravo takvu viziju želi ostvarivati i papa Lav XIV., u duhu kontinuiteta i razborite obnove.

U svom prvom javnom obraćanju istaknuo je potrebu zajedničkog hoda svih članova Crkve prema domovini koju nam je Bog pripravio. U svojoj je propovijedi na misi s kardinalima ukazao da je, usred izazova suvremenog svijeta, Crkva ona kojoj je dano naviještati Božji dar spasenja i put kojim se taj dar prihvaća kako bi nas preobrazio.  

U duhu zajedništva još jednom upućujemo Svetome Ocu izraze svoje vjernosti i molitve, svjesni da je jedinstvo s Petrovim nasljednikom u temeljima crkvenog zajedništva.

Ove godine cijela Crkva obilježava jednu od velikih obljetnica svoje doktrinarne i povijesne samosvijesti: 1700 godina od Prvoga nicejskog sabora koji se održao 325. godine.

Taj sabor bio je Prvi ekumenski sabor Crkve. Na njemu je, po nadahnuću Duha Svetoga, Crkva definirala i proglasila ispovijest vjere u Kristovo božanstvo utvrdivši vjerovanje koje i mi danas u liturgiji izgovaramo.

Ovaj Sabor nije samo povijesna činjenica, nego živa norma vjere koja nas trajno poziva da se držimo onoga što se vjerovalo svagdje, uvijek i od sviju - to je uistinu i u pravom smislu katoličko (usp. Vinko Lerinški, Commonitorium, c. 3).

Zahvaljujem mons. Vladi Košiću što će na današnjem zasjedanju iznijeti prikaz značenja ove obljetnice i progovoriti o aktualnosti tog Sabora koji nam je približio Boga čija se svemoć očitovala u ljubavi kojom se nas je Krist ljubio.

Danas imamo čast pozdraviti među nama kardinala Ángela Fernándeza Artimea, proprefekta Dikasterija za ustanove posvećenoga života i družbe apostolskoga života. Njegov dolazak doživljavamo kao znak osobite pažnje Svete Stolice prema osobama posvećenog života u Hrvatskoj.

Očekujemo otvoreni dijalog o stvarnostima i izazovima posvećenog života - o pitanju zvanja, formacije, zajedničkog svjedočenja te važnosti redovničke prisutnosti u školama, bolnicama, karitativnim ustanovama, osobito među marginaliziranima. Sigurni smo da će taj susret dodatno osnažiti veze između Svete Stolice i naših mjesnih Crkava.

Tijekom zasjedanja predstoji nam i izbor generalnog tajnika Hrvatske biskupske konferencije te njegovoga zamjenika. Ove službe, iako možda nevidljive široj javnosti, ključne su za stabilnost, kontinuitet i djelotvornost našeg zajedničkog djelovanja.

U tom kontekstu želim iskreno zahvaliti vlč. Krunoslavu Novaku na njegovoj zauzetosti i crkvenoj osjetljivosti u obnašanju ove zahtjevne službe. Novom izboru pristupamo u molitvi i pouzdanju da će Duh Sveti voditi naš izbor prema dobru Crkve.

Draga braćo u biskupstvu, pozvani smo na ozbiljno razlučivanje, zajedničku molitvu i odgovorno sudjelovanje. U vremenu brzih promjena i sve snažnijih izazova za život vjere, trebali bismo biti čuvari onoga što nam je predano, a u isto vrijeme otvoreni Duhu koji Crkvu uvijek iznova obnavlja.

Neka nas u ovom zasjedanju prati zagovor Presvete Bogorodice Marije, Majke Crkve, kao i našega blaženika Alojzija Stepinca. Neka Gospodin blagoslovi naš rad i sve naše nakane, na slavu njegova Imena i na spasenje duša.