HR
.JPG)
Poštovane i drage sestre, Kćeri Marije Pomoćnice, draga braćo i sestre u Kristu,
u ovoj svetoj euharistiji sabrani smo oko stola Gospodnjega kako bismo proslavili veliku ženu Crkve, vašu utemeljiteljicu, svetu Mariju Dominiku Mazzarello. Ona je, zajedno s don Ivanom Boscom, nadahnutim apostolom mladih, podigla žensku granu Salezijanske družbe. U samo devet godina od njezina osnutka ženska grana Salezijanske družbe brojila je 165 sestara, 65 novakinja i 28 zajednica. Sam don Bosco u tome je procvatu vaše družbe vidio plod žrtve koju je Gospodinu prinijela vaša sveta utemeljiteljica, a koju je on prihvatio i blagoslovio.
Učvršćena u ljubavi prema Kristu i Djevici Mariji, otvorena djelovanju Duha Svetoga u jednostavnosti svakodnevice, urezala je u povijest put svetosti i pedagogiju ljubavi. Danas, dok razmatramo evanđeoski tekst u kojemu Isus kliče od radosti i zahvaljuje Ocu što se objavio malenima (usp. Lk 10,21-24), prepoznajemo i duhovni profil svete Marije Dominike Mazzarello. U svojoj je malenosti pokazala raspoloživost duše za prihvaćanje Božjih planova. Isusa i Mariju stavila je u središte svoga života, a to je urodilo vašim posebnim poslanjem među mladima sve do danas.
1. Maleni su primatelji Božje objave
Isusove riječi: „Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima“ (Lk 10,21), otkrivaju duboku istinu o dinamici Kraljevstva Božjega. Ono pripada malenima, jednostavnima, poniznima, onima koji su spremni primiti dar objave. Ta malenost nije odraz slabosti, nego evanđeoske snage. Malenima se nazivaju oni koji ne žele dominirati, nego služiti; koji ne postavljaju uvjete Bogu, nego mu se u potpunosti predaju.
Upravo je takva bila sveta Marija Mazzarello: neznatna po podrijetlu, skromne naobrazbe i neugledna pred svijetom, ali velika u očima Gospodnjim. Kad joj je bolest oduzela snagu te više nije mogla pomagati ocu u poljodjelskim poslovima, nije klonula niti se predala, nego je naučila šivati i poučavati druge djevojke tome zanatu. U toj maloj grupi koja se oko nje okupila, don Bosco je prepoznao začetak ženske grane Družbe. Marija je život potpuno predala služenju onima koji su tada bili najmanji i od svih zaboravljeni: siromašnim djevojkama i mladima koje je svijet često prepuštao bijedi i neznanju. Za njih je imala srce majke, učiteljice i sestre. Nije im pružala samo kruh, odjeću ili smještaj, nego i dostojanstvo, vjeru i obrazovanje. U njima je gledala same Kristove siromahe.
Karizma koju je primila od Boga i koju je, kako kaže sveti Ivan Pavao II., prepoznala u „duhovnoj i apostolskoj orbiti don Ivana Bosca“[1] i u nju ušla, duboko je prožeta evanđeoskom pedagogijom: veseljem, poniznošću, poslušnošću i djelatnom ljubavlju. Veselje - jer se svetost ne može rađati iz duhovne sumornosti, nego iz radosti djece Božje; poniznost - jer je bila svjesna da je sve što ima dar Božji; poslušnost - jer je njezino „da“ Božjoj volji bilo nepokolebljivo; djelatna ljubav - jer je ljubiti Boga za nju značilo ljubiti njegovu djecu, posebno onu najzapušteniju.
Bog joj je u toj jednostavnosti podario izvanredan dar razlučivanja. U znakovima svakodnevice znala je prepoznati Božji glas. Bila je duhovna majka i njezino majčinstvo bilo je usmjereno prema oblikovanju duša: da svaka djevojka povjerena njezinoj skrbi postane ono što Bog od nje želi.
Drage sestre, život svete Marije Mazzarello bio je odraz Božje pedagogije koja veličinu prepoznaje u poniznosti, a snagu crpi u blagosti. Bila je svjesna, poput don Bosca, da se srce mladoga čovjeka ne osvaja strogim pravilima, nego toplinom i povjerenjem. Zato je u njezinu pristupu bio izražen element odgoja koji ne nameće, nego privlači; koji ne ponižava strogošću, nego uzdiže blagošću; koji ne straši, nego nadahnjuje.
Vi ste baštinice te njezine karizme. Pozvane ste danas, u često izgubljenom i dezorijentiranom svijetu, nositi to isto svjetlo mladima. U vremenu u kojem djeca i mladi žive pod pritiskom virtualnog svijeta, razorenih obitelji, lažnih identiteta i nedostatka smisla, vi ste pozvane biti znak nade, duhovne majke i nositeljice Božje prisutnosti.
Danas je možda teže nego ikad doći do srca djeteta i zaokupiti pažnju mladog čovjeka, ali u isto vrijeme to nikada nije bilo potrebnije. Neka vas ne obeshrabri zahtjevnost te zadaće. Svetost vaše utemeljiteljice uvjerljiv je dokaz kolika i kakva djela Bog čini po onima koji mu se predaju. On se bez prestanka objavljuje malenima, upravo onima koji su mu spremni darovati sve bez zadrške kao što je to učinila vaša sveta utemeljiteljica.
2. Isus i Marija u središtu života svete Marije Mazzarello
„Sve je meni predao Otac moj. I nitko ne zna tko je Sin doli Otac, niti tko je Otac doli Sin i onaj kome Sin hoće objaviti.“ (Lk 10,22)
U ovoj rečenici koja nosi pečat vječne istine Isus izriče svoje jedinstveno mjesto u povijesti spasenja: on nije samo navjestitelj, on je objavitelj i sama Očeva objava. Njegovo jedinstvo s Ocem i njegovo jedincato mjesto i poslanje među ljudima zasigurno je najbolje poznavala njegova Majka, blažena među ženama. Blaženom je zovemo jer je Riječ Božju slušala i vršila (usp. Lk 11,28). Na izvorima pobožnosti Isusu i Blaženoj Djevici Mariji napajala se i Marija Mazzarello već i prije susreta s don Boscom. Bila je posvećena Bezgrješnoj. Ljubav koju cijela Salezijanska obitelj gaji prema Mariji uzdajući se u njezinu trajnu pomoć i zaštitu, izvor je nadahnuća svemu Božjem narodu. Uvjerenje da je Bog postavio Mariju za Pomoćnicu kršćana vašoj je Družbi, kao i cijeloj Salezijanskoj obitelji, donijelo obilne plodove.
Kao što Marija cijelim svojim životom upućuje na Isusa tako i plodan apostolat vaše utemeljiteljice kazuje da nije bio rezultat ljudske strategije, nego plod duboke Kristove prisutnosti u njezinoj duši. Bila je žena molitve, neprestano usmjerena prema Isusu kako bi u njemu otkrivala Očevo lice. U djevojčicama koje joj je Providnost slala promatrala je djecu Božju i u svakoj od njih pokušavala proniknuti Božji san o njihovu životu.
Nije bila žena pukog aktivizma, nego je slijedila don Boscov savjet da djela treba pripravljati molitvom i žrtvom.[2]
Vaša sveta utemeljiteljica posjedovala je dar duhovnog majčinstva, onaj duboki osjećaj za osobu, za rast duše, za potrebe srca, koji može posjedovati samo žena. Ona nije poučavala samo riječima, nego još i više svojom prisutnošću, evanđeoskom blizinom. Tako je odražavala majčinski lik Crkve. Drage sestre, ako želite ostati vjerne poslanju svoje utemeljiteljice, ne zaboravite: bez dubokog jedinstva s Kristom svaka naša pedagogija postaje isprazna. Krist koji objavljuje Oca mora ostati središte vaše formacije, vašega rada, vašega sestrinstva, a nježna ljubav prema Mariji izvor trajnog pouzdanja da će Krist čijoj ste riječi poslušne vodu vaših napora preobraziti u vino vječne radosti.
3. Radost Evanđelja i poslanje među mladima danas
„Blago očima koje gledaju što vi gledate.“ (Lk 10,23)
Isus kliče od radosti jer su njegovi učenici imali milost susresti i gledati Mesiju. U evanđeoskom tekstu piše da je Isus uskliknuo u Duhu Svetome (usp. Lk 10,21). Klicanje je izraz obilne radosti koju Isus očituje iz duboke svijesti da se Božji plan spasenja ostvaruje.
U tome je klicanje i radost svih svetaca, pa i vaše utemeljiteljice. Ona je znala da se Kraljevstvo Božje rađa u tišini, da svetost ne buči, nego je tiha i nenametljiva. Upravo u tom evanđeoskom realizmu pokazuje se njezina veličina.
Danas ste vi, drage sestre, pozvane biti one koje će prenositi tu duboku radost koja proizlazi iz vjernosti Evanđelju. Stvaran, dubok i svakodnevni susret s Isusom izvor je svake vaše djelatnosti i odgojnih napora.
Današnja djeca i mladi ne traže od vas samo znanje, tehniku ni programe. Sve to mogu dobiti drugdje. U vama traže svjedokinje ljubavi i nježnosti. Traže odraz Božjega srca. Vi im to možete dati! Vi ste nasljednice žene koja je to znala: koja je djeci davala Boga, a ne samo riječi o Bogu. Njihove oči, poput očiju učenika, mogu gledati ono što mnogi nisu imali prilike vidjeti samo ako vi postanete žive ikone Kristove blizine.
Kćeri Marije Pomoćnice pozvane su nositi današnjem svijetu nenametljivu prisutnost, a ne spektakl, Evanđelje, a ne ideologiju, zajedništvo, a ne strukture.
Sveti Ivan Pavao II., u govoru upućenom salezijanskoj mladeži 1979. godine mladima je poručio: „Vi ste nada i očekivanje pravednije, dostojnije i mirnije budućnosti“.[3] I danas je, drage sestre, svaka vaša zajednica i svaki oratorij, pozvan biti prostorom te nade. U vremenu u kojemu mlade preplavljuje „hedonizam potrošačke civilizacije“ vaše zajednice moraju biti mjesta na kojima se ne nudi samo sigurnost, nego i smisao; ne samo zabava, nego formacija; ne samo informacija, nego preobrazba.
Papa je na istom susretu primijetio kako: „Bez sigurne nade u Kristovu pobjedu u vama i u svijetu koji vas okružuje, ne može biti optimizma; a bez optimizma ne može biti ni spokojne vedrine koja je karakteristična za mlade. Danas još uvijek ima previše mladih ljudi koji su se već odrekli mladosti“[4].
Ne vrijede li te riječi i danas? Ne čine li vašu karizmu jednako aktualnom usred novih izazova kao na njezinu početku? Koliko je samo u današnjem svijetu mladih kojima je mladost oduzeta ili su se nje na neki način odrekli! Razlozi su mnogi: od izrabljivanja i trgovine djecom, do teških životnih uvjeta u zemljama u razvoju, pa do života zarobljenih raznim ovisnostima. Vaša karizma nije karizma nostalgije, nego karizma hrabre budućnosti. Vi niste čuvarice uspomena, nego nositeljice Kristove pobjede koja se mora konkretizirati u životu današnje mladeži.
Papin prijedlog za sve one koji su zaduženi za ljudski i kršćanski odgoj mladih, u spomenutom se govoru odnosio na hitnu potrebu za oživljavanjem stvarnih zajednica, prožetih duhom dobrote, međusobnog poštovanja i služenja, a prije svega ujedinjenih istom vjerom i jednom jedincatom nadom. Marija Mazzarello stvarala je upravo takve zajednice: male kuće, ali u kojima kuca veliko srce; jednostavne sobe, ali u kojima vlada duboko zajedništvo. Na takvim zajednicama, drage sestre, i danas počiva vaša karizma.
Vaša sveta utemeljiteljica znala je da se djecu ne može oblikovati ako ih se ne ljubi. A ljubiti ih se na najbolji način može ako ih se promatra Isusovim i Marijinim očima.
Drage sestre, nastavite gledati djecu i mlade tim istim očima. Neka se u vašim domovima i školama čuje šapat Marije Pomoćnice koja nježno govori: „Ne boj se. Uz tebe sam.“ I neka se u vašim srcima svakog dana rađa uvijek nova radost Evanđelja.
U svijetu u kojem sve više raste glad za smislom, pozvane ste biti svjetionici. U kulturi koja idolizira moć, vi ste pozvane svjedočiti snagu nježnosti. U vremenu koje često prezire čistoću, vi ste pozvane braniti njezinu ljepotu, istinu i plodnost za Kraljevstvo Božje.
Sveta Marija Dominika Mazzarello nije bila žena velikih riječi, nego velikih djela. Njezina svetost proizašla je iz svakodnevnoga „da“ Kristu i njegovoj Majci. U današnjem evanđelju Isus kliče od radosti zbog malenih koji otvaraju srce Objavi. Među njima je i vaša sveta Majka. Budite i vi one koje će u ovom stoljeću nastaviti djelo posvećivanja mladih, odgajanja srca i oblikovanja svetosti u svakodnevici.
Neka vas u tom poslanju prati zagovor vaše utemeljiteljice, neka vas nadahnjuje don Bosco, neka vas čuva Pomoćnica kršćana, a vodi Krist, izvor prave radosti i objave Oca. Amen.
