Kardinal Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački
Homilija na Uskrs
Župa Tijela Kristova, Zagreb - Sopot, 12. travnja 2020. godine.
Čitanja: Dj 10, 34a.37-43; 1 Kor 5, 6b-8; Iv 20, 1-9
Draga braćo i sestre!
1. Crkva danas ponavlja radosni navještaj: Uskrsnuo Gospodin doista, Aleluja! Isusovo uskrsnuće je temelj kršćanske vjere. Kršćanska vjera stoji i pada s istinom Kristova uskrsnuća od mrtvih. Onima koji su se susreli s uskrslim Gospodinom i time postali svjedoci njegova uskrsnuća nije bilo lako priopćiti što su vidjeli i doživjeli, ono što se dogodilo. Oni su bili suočeni sa stvarnošću koja je za njih bila posve nova.
Nijedan svjedok nije vidio kako se odvio događaj one noći, vjerojatno pred zoru. U petak oko tri sata popodne Isus je umro raspet na križu. Njegovi su se učenici razbježali. Jedini je Ivan ostao podno križa s Isusovom Majkom.
Za Isusov ukop se pobrinuo Josip iz Arimateje i Nikodem koji su sa simpatijom pratili Isusa, skrivajući to od straha pred Židovima. U grob što ga je Josip iz Arimateje pripremio za sebe u blizini Kalvarije, u koji još nitko nije bio položen, sahranjeno je Isusovo tijelo. Sveti Matej nas izvješćuje da su židovske vlasti zapečatile grob i postavile stražu »da ne bi možda došli njegovi učenici, ukrali ga pa rekli narodu: uskrsnuo je od mrtvih« (Mt 27, 64).
Sljedećeg dana bila je subota, za Židove dan počinka. Dan poslije subote, prvi dan novog tjedna što je za nas nedjelja, rano ujutro, žene su došle na grob, kao što to i mi činimo kad u žalosti dolazimo na grobove svojih dragih pokojnika. Iskustvo što su ga doživjele žene, početak je nove povijesti. Vidjele su da je dignut kamen s groba i da je grob prazan te anđela, Božjeg poslanika, koji im je rekao: »Uskrsnu! Nije ovdje!«
Došlo je do nove neizvjesnosti, u kojoj su se ispreplitali strah i radost. Sve bi bilo ostalo zavijeno u tajnovitost da se On nije ukazao, najprije ženama, zatim apostolima i na koncu mnoštvu učenika. Svi su bili sigurni da su ga vidjeli, svjesni da im je govorio. Sveti Petar nam danas poručuje: »Bog ga uskrisi treći dan i dade mu da se očituje - ne svemu narodu, nego svjedocima od Boga predodređenima – nama koji smo s njime jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih« (Dj 10, 40-41).
2. Papa Benedikt XVI. to ovako tumači: »Isusovo je uskrsnuće bilo prodor u posve nov način života, u život koji više nije podložan zakonu smrti i postojanja, nego je postavljen iznad toga – život koji je otvorio novu dimenziju ljudskoga postojanja. Stoga Isusovo uskrsnuće nije pojedinačan događaj, koji bismo mogli zanemariti i koji bi pripadao samo prošlosti… U Isusovom je uskrsnuću dosegnuta jedna nova mogućnost ljudskoga postojanja koja sve zanima i otvara budućnost, novu vrstu budućnosti za sve ljude… Ako budna srca slušamo svjedoke i otvorimo se znakovima kojima Gospodin uvijek iznova i njih i sebe čini vjerodostojnima, onda znamo: On je uistinu uskrsnuo. On je živ. Njemu se povjeravamo i znamo da smo na pravom putu« (Isus iz Nazareta, 233, 263).
Riječ Božja u misi svetkovine Uskrsa usredotočuje se na naviještaj svjedoka i na osvjedočenje onih što vjeruju u Sina Božjega koji je umro i uskrsnuo. Bogoslužje današnje Svetkovine predstavlja himan hvale Gospodinu što ga kršćani pjevaju iz dubine svoga srca u nadi da će vidjeti kraj znakova smrti u našem vremenu i našoj povijesti.
3. Izvještaj današnjeg evanđelja je detaljan zato što ga je zabilježio onaj koji je opisao što je doživio, to jest Ivan Evanđelist, učenik kojega je Isus ljubio. Nakon najave Marije Magdalene uputiše se na grob Petar i Ivan. Iako Ivan, jer je bio mlađi prvi stiže do groba, prednost daje Petru da on prvi uđe u grob. Evanđelje zaključuje izvještaj: »Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. Jer oni još ne upoznaše da Isus treba da ustane od mrtvih« (Iv 20, 8-9).
Čin vjere u Gospodinovo uskrsnuće izrečen je u tom preciznom trenutku, budući da do tada nisu razumjeli Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih.
Valja naglasiti te riječi »treba da ustane od mrtvih«, jer Isus, Sin Božji, nije mogao ostati u smrti više od vremena koje je od vječnosti određeno glede uskrsnuća.
Isusov Vazam, Kristovo uskrsnuće, sažimlje se u ovome: »treba da ustane od mrtvih«, jer nije mogao zauvijek ostati u grobu, Onaj koji je Sin Božji; Put, Istina i Život; Onaj koji je Vođa živih, Pobjednik nad smrću i Zora našega uskrsnuća.
U otajstvu Krista, uskrsnulog i živog među nama, može se cjelokupno razumjeti naš život i to samo u perspektivi Isusova i našeg Vazma.
Primjenjujući teološki i moralni vid Uskrsa na svakoga kršćanina, sveti nas Pavao poziva: »Očistite stari kvasac da budete novo tijesto, kao što i jeste beskvasni, jer je žrtvovan Vazam naš, Krist. Zato svetkujemo, ne sa starim kvascem zloće i pakosti, nego s beskvasnim hljebovima čistoće i istine« (1 Kor 5, 7-8).
4. Braćo i sestre, kao što su Isusovi učenici trebali vremena i milosti, dok su poput Ivana povjerovali da je Isus uskrsnuo i tada postali neustrašivi navjestitelji te novosti, pozvani smo i mi u svojoj sredini, osobito u ovo vrijeme posebnih kušnji i nevolja koje su zahvatile našu domovinu i sav svijet, novim poletom usmjeriti pogled prema nebu te moliti zagovor i pomoć. Uskrsnuće Isusa Krista jest naša neuništiva ljubav i Božje određenje ljudske sudbine. Uskrsnuće, a ne razaranje i uništenje. Uskrsnuće, a ne katastrofa i kraj koji vodi prema ništavilu.
5. Draga braćo i sestre, po zagovoru Presvete Bogorodice Marije, naših svetih zaštitnika te blaženog Alojzija Stepinca i svih naših blaženika, upravimo Uskrslom Gospodinu svoje molitvene nakane za Uskrs 2020. godine, spominjući se da je Uskrs svetkovina života, radosti i preporoda. Neka nam molitve pred Božje prijestolje ponesu naši sveti anđeli čuvari. Naša je vjera u Uskrsnuće pouzdana, jer je Isus uistinu uskrsnuo. On je Pobjednik, Kralj divan, neka nam bude milostivan. Stoga uzdignimo Uskrslome molitvu nade i svjetla za našu domovinu i sve čovječanstvo:
Uskrsni, Isuse, danas u našoj ljudskoj obitelji koja je zahvaćena smrtonosnim virusom koji je uvelike zaustavio redoviti tijek našega življenja, unio nesigurnost, te poremetio blizinu ophođenja i susreta, ali nije uvjetovao našu vjeru i naše pouzdanje u Tebe.
Uskrsni, Isuse, u obiteljima i svim stanovnicima našega Zagreba i okolice, pogođenima razornim potresom koji je pojačao osjećaj ugroženosti, te im podaj snage i potakni pomoć bližnjih u duhovnoj i materijalnoj obnovi.
Uskrsni, Isuse, u našem postu što ga ovih dana teško proživljavamo bez euharistije, sakramenta ispovijedi i liturgijske zajednice, i učini da još jače osjetimo važnost da budemo s Tobom. Stoga ponizno molimo: Bože, ako je tvoja volja, skrati nam ove dane da što prije mognemo pristupiti sakramentima što si ih Ti ustanovio na Posljednjoj večeri.
Uskrsni, Isuse, podari nam blagoslov da ovogodišnji Uskrs mognemo slaviti u svojim obiteljima, kućama i domovima, u tim »kućnim« Crkvama. Ti si, naime, rekao: »Gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima« (Mt 18, 20). Pomozi nam da ovog Uskrsa još više osjetimo snagu zajedničke molitve u našim obiteljima, u našim domovima.
Isuse Uskrsli, pohodi nas svojom uskrsnom prisutnošću i učini da nam bude radostan i blagoslovljen ovogodišnji Uskrs. Amen.
