HOMILIJA ZAGREBAČKOG NADBISKUPA DRAŽENA KUTLEŠE
Školske sestre franjevke Krista Kralja
Župa Svete Obitelji, Zagreb, 25. lipnja 2025.
Korijenje u Bogu, plodovi za svijet (Post 15,1-12.17-18; Mt 7,15-20)
Drage sestre!
Drago mi je što sam došao u ovaj sveti prostor susreta, ne samo susreta lica, nego i susreta s Riječju, s pozivom, sa Savezom. Želio bih da naš današnji susret ne bude tek događaj za kroniku, nego uistinu trenutak milosti, znak da Bog ide pred nama, ali i da nas danas zaustavlja kako bismo ga jasnije čuli. U ovoj zajednici, u vašem radu, molitvi, tišini i služenju, on već govori. Danas želimo zastati da jasnije čujemo njegov glas.
Redovnički život, kao i Abrahamov poziv, započinje u misteriju. Svaka od vas pamti trenutak kad je osjetila da je Bog zove - ne zato da bi bila važna, nego da bi mu pripadala. No, svaka od vas, bez obzira na godine zavjeta, u svome posvećenom hodu često se pita: „Jesam li vjerna? Svjedočim li doista? Donosim li plodove koje Bog od mene očekuje?“
Liturgijska nam čitanja danas nude dvije snažne slike. Prva je slika Abrahama kojemu Bog daje obećanje u trenutku kad mu je duša u tami i kad mu ništa nije jasno. Nema sigurnosti, nema plana - samo Božja riječ. Druga je slika Isusa koji nas uči da se čovjek prepoznaje po plodovima svoga života. Ne po dojmu. Ne po riječima, nego po životu.
To je izazov svakoj redovnici i svakoj zajednici: ne samo živjeti „posvećeni“ život, nego donositi plodove posvećenosti. Ne kriti se iza forme jednog načina života, nego postati plodno stablo.
Nadbiskupova prisutnost među vama znak je da Gospodin pažljivo brine o svom vinogradu. Ovdje sam, drage sestre, da vas podržim i ohrabrim, da vam zahvalim za svaki vaš osmijeh, molitvu i žrtvu. Bog od svih nas, njemu posvećenih, traži da budemo oni koji će nahraniti svijet. Uzajamna podrška i pomoć u tome nam je važna. Neka ovaj naš susret bude poziv na duboko razmatranje: Što raste iz našeg korijenja? Što je vidljivo u našem svakodnevnom životu? I jesmo li otvorene da Bog danas posadi nešto novo, što će sutra roditi plodovima?
1. Savez s Bogom
U današnjem čitanju iz Knjige Postanka (
Post 15,1-12.17-18) pred nama je jedan od najvažnijih trenutaka u povijesti spasenja: sklapanje Saveza između Boga i Abrahama. I premda se ovaj prizor na prvi pogled može činiti neobičnim, gotovo sablasnim - tamna noć, dubok san, rasječene životinje, prolazak ognjene baklje - u njegovoj dubini nalazi se temelj našeg odnosa s Bogom.
Za razliku od ljudskih ugovora koji se temelje na pregovorima i utvrđivanju uzajamnih obveza, Savez koji Bog sklapa s Abrahamom gotovo je potpuno jednostran. Bog obećava. Bog se obvezuje. Bog inicira. I sve to u tami. Nema svjetla. Nema sigurnosti. Nema logike. Postoji samo Božji glas i Abrahamova vjera.
To nam jasno pokazuje: Bog ne čeka da sve bude savršeno kako bi djelovao. On ne ulazi u naše živote tek kad smo jaki, sposobni i sigurni. On dolazi kad smo u tami jer tada, u našoj nemoći, njegova prisutnost postaje najjasnija. Upravo u trenucima kad Abrahamu ništa nije bilo jasno i kad je najmanje bila izgledna neka svijetla budućnost za njega, Bog mu obećava sve: zemlju, potomstvo, blagoslov.
Redovnički poziv, baš kao i Abrahamov, započinje s vjerom, a ne s razumijevanjem. Mnoge ste čule Božji glas u mladosti, možda u jednostavnoj tišini, u dubini srca. Možda niste znale kamo to vodi. Možda niste imale sigurnost, ali ste rekle: „Evo me.“ I to je bila vaša noć Saveza.
Vaši zavjeti siromaštva, čistoće i poslušnosti nisu tek obveze, oni su Savez. Oni su odgovor vjere. I to ne jednom izrečen. Zavjeti se polažu na dan svečanog obreda, ali se obnavljaju svaki put kad iznova kažete „da“: ujutro kad ustanete, u trenucima kad vam je teško, kad ste u molitvenoj tišini, u skrivenom radu, u gestama ljubavi koje nitko ne vidi. Tada Savez oživljuje.
U biblijskom prizoru Bog prolazi između životinja kao da želi reći: „Ako prekršim Savez, neka mi bude kao tim životinjama.“ To je snažna slika. Bog vezuje sebe uz ljudsku sudbinu i to sklapajući Savez s čovjekom koji se boji i u noći duše postavlja pitanje: „Kako ću to znati?“, baš kao što se i mi često pitamo.
Taj isti Bog svaku od vas prati na životnom putu. On ne traži vaše savršenstvo, nego vašu vjernost. Savez ne ovisi o vašim osjećajima, nego o vjernosti. I zato, čak i kad se osjećate prazno, kad se pitate je li sve imalo smisla, kad je molitva suha, a služenje iscrpljuje, Bog je i dalje vjeran. On čeka vaš mali „da“, vaše predanje, vaš blagi pogled.
Drage sestre, u svakom „da“ koji izgovarate, vi postajete Abrahamke svoga vremena. Nositeljice Saveza koje svjedoče da vjera nije emocija, nego odluka. Tako stablo vaše vjere pušta duboko korijenje.
Ono ne raste samo u sigurnosti vidljivih i kontroliranih uvjeta. Raste u pouzdanju, u srcu koje vjeruje i kad ne razumije. Vaša vjernost u tami priprema žetvu koju možda nikad nećete same vidjeti, ali koja će nahraniti generacije nakon vas. Neka vaše srce ostane zemlja Saveza. I tada će Bog rasti u vama, polako, tiho, ali silno.
2. Plodovi Saveza
U evanđelju po Mateju (
Mt 7,15-20) Isus nas poziva na razboritost i duhovno razlučivanje. „Čuvajte se lažnih proroka,“ kaže, „po plodovima ćete ih prepoznati.“ Isus ne govori samo o drugima. Govori i o nama. Svatko od nas u nekom trenutku može izgledati dobro izvana, ali ostati bez plodova u svojoj nutrini. U svijetu koji cijeni izgled, površinu i brzinu, ovaj Isusov poziv djeluje gotovo subverzivno. On traži dubinu. Ne zanimaju ga riječi, ni nastupi, ni forma. Zanimaju ga plodovi. To što netko govori kao prorok, izgleda kao prorok i hoda kao prorok, ne znači da je poslanik Božji. Samo život pokazuje istinu.
Za redovničku zajednicu ova Isusova poruka ima još snažnije značenje. Iza zidova samostana, izvan pogleda javnosti, događa se istinska duhovna bitka za prave plodove vašega redovničkog posvećenja.
Isus nas poziva da si postavimo pitanje: kakvi su plodovi našega života? Osobito nutarnji plodovi: strpljivost, poniznost, blagost, radost, vjernost, zahvalnost, suosjećanje. Ti plodovi ne dolaze slučajno. Oni su rezultat svakodnevne povezanosti s Gospodinom koji za sebe kaže da je Trs, a mi loze (usp.
Iv 15).
Imajmo na umu da plod ne naraste preko noći. Rast traži vrijeme, strpljivost i, ponajviše, istinsku povezanost s izvorom života. I kao što se stablo ne sudi po korijenu koji ne vidimo, nego po plodu koji nosi, tako i naš poziv dobiva smisao tek kad donosi nešto drugima.
Franjevačka duhovnost uči nas upravo to. Sveti Franjo nikada nije težio biti impresivan. On nije govorio mnogo, ali je živio glasno. Njegov život bio je otvoreno evanđelje. Nije se trudio izgledati sveto, on je jednostavno pripadao Bogu. Zbog toga su ljudi prepoznavali plodove njegova života: mir, jednostavnost, radost, služenje.
Vi ste, drage sestre, naslijedile tu jednostavnu duhovnu genetiku. Vaš život nije u tome da budete primijećene, nego da budete prepoznate; ne da ostavite dojam, nego da donosite tihe plodove svakodnevice: utjehu koju ste pružile djetetu u školi, strpljivost prema starijoj sestri, oprost u teškom razgovoru, molitvu za svijet koji ni ne zna da molite za njega.
Ti plodovi nisu pompozni, ali su vječni. Oni su djelo Duha Svetoga. Njih prepoznaje Bog koji ne mjeri vanjski uspjeh, nego unutarnju plodnost.
Ovo Evanđelje poziv je i na ispit savjesti, jer svaka od vas pozvana je pogledati u svoj život i pitati se: „Kakav plod donosim?“ Pritom se ne treba strašiti svojih slabosti, nego se s pouzdanjem utjecati Bogu.
Crkva danas više nego ikada treba plodne zajednice. Treba stabla koja duboko puštaju korijenje i tiho donose plod, ne za svoju slavu, nego za nadu svijeta.
3. Franjevačka jednostavnost
Jedan od najdubljih darova franjevačke duhovnosti, koju vi, drage sestre, s ljubavlju nosite, jest dar jednostavnosti. U vremenu koje nas svakodnevno potiče na užurbanost, učinkovitost, atraktivnost, Bog nas podsjeća da se prava snaga ne skriva u složenosti, nego u čistoći srca.
Sveti Franjo nije promijenio svijet strategijama, nego jednostavnošću. Nije osnovao red da bi pokazao moć strukture, nego da bi živio Evanđelje. U njegovoj radikalnoj malenosti krila se sila Božjeg kraljevstva. Franjo nije pokušavao izgledati pobožno, život mu je postao molitva. Nije nosio titule, nosio je rane Kristove. Ljudi su to vidjeli, osjetili i povjerovali. Takva jednostavnost nije bijeg od svijeta, nego svjedočanstvo protiv buke svijeta. Ona pokazuje: „Ovdje je nešto autentično. Ovdje se živi ono što se vjeruje.“
Upravo je tu vaša snaga, drage sestre. U jednostavnom rasporedu dana. U ponavljanju molitava koje nisu mehaničke, nego ukorijenjene. U poslu koji je tih, ali prožet ljubavlju. U prihvaćanju zadataka koje nitko drugi ne vidi. U osluškivanju, umjesto u nadvikivanju. U služenju, umjesto u traženju priznanja.
Ta jednostavnost traži dubinu. Zato rađa plodovima koje prepoznaju oni koji traže mir, smisao, Boga.
Jednostavnost se ne stječe slučajno. To je odluka. To je svakodnevno „ne“ sebi i „da“ Gospodinu. To je spremnost na gubitak kako bi drugi dobili. To je umijeće slušanja i govorenja u pravo vrijeme. To nije lako, jer današnji svijet kaže: „Budi netko!“, a Evanđelje poziva: „Budi malen!“ U toj malenosti, događa se čudo: zajednica koja živi jednostavno, koja moli u tišini, razlučuje u miru i služi bez reklame zajednica je koju nastanjuje Duh Sveti.
Drage sestre, danas smo zajedno kročili kroz Božju riječ kao kroz vinograd. Zastali smo kod Abrahamove vjernosti u noći duše. Promatrali smo Isusov pogled koji ne traži dojam, nego plod i divili se franjevačkoj jednostavnosti koja, tiho i bez pompe donosi plodove vjernosti. Pozivam vas da ne izgubimo iz vida ono što je najvažnije: da se ne povodimo za trendovima ili usporedbama; da ne postanemo „efikasni“ na račun vjernosti. Kad jedna zajednica, poput vaše, živi autentičnu jednostavnost, tada se događa ono što se ne može planirati: ljudi u vama prepoznaju Krista. I to je najveći plod redovničkog života.
Abraham nas uči da se Savez ne sklapa u svjetlu sigurnosti, nego u tami povjerenja. Isus nas uči da se pravi život prepoznaje po plodu, ne po izgledu. A sveti nas Franjo uči da plodovi rastu kad srce postane jednostavno i slobodno.
Neka naš današnji susret bude poticaj za jedan novi „da“ vašem Savezu - novi početak plodnosti vaše karizme. Neka vas prati Božji blagoslov i mir Isusov. Amen.