Pozdravni govor zagrebačkoga nadbiskupa Dražena Kutleše
Otvorenje izložbe dječjih i učeničkih radova povodom Jubilarne Svete Godine 2025.
Nadbiskupijski pastoralni institut, 29. svibnja 2025.
Draga djeco, poštovani roditelji, učitelji, ravnatelji, uzvanici i svi prijatelji ljepote i vjere,
radosno vas sve pozdravljam i od srca vam zahvaljujem što ste se danas okupili na ovom svečanom otvorenju izložbe radova učenika osnovnih i srednjih škola, priređenoj u povodu Jubilarne Svete Godine koju slavimo pod geslom: „Nada ne razočarava“ (usp.
Rim 5,5).
U ozračju Svete godine, koja je vrijeme obnove, oprosta i nove snage, ova je izložba posebno znakovita. Ona je ogledalo vaših mladih duša, vaših misli, vaših snova i vaše vjere. U njoj se zrcale i djetinja iskrenost i duboka čežnja srca da svijet bude bolji. A upravo je to, dragi mladi prijatelji, ono što ova godina želi potaknuti u svima nama: da ponovno vjerujemo, da se usudimo nadati, da se odvažimo činiti dobro.
Hvala vam što ste se odvažili svoje snove podijeliti s nama. Odraslima je uvijek iznova potrebno učiti svijet gledati vašim očima. Mi brzo zaboravimo ono što je srcu i oku djeteta posve blisko i spontano; s udivljenjem čista srca promatrati svijet koji je Bog stvorio, radovati se jedni drugima pa i kada se natječemo i izraziti blizinu kada je potrebno.
Sveti Pavao piše: "Nada pak ne postiđuje. Ta ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan" (
Rim 5,5). Vaši crteži, poruke, riječi i slike koje imamo priliku vidjeti nisu samo plod mašte ili zadatka iz vjeronauka, one su znak da Duh Sveti djeluje u vama, da vas nadahnjuje i uvodi u tajne Božjega srca. To nam srce neprestano govori da nas voli, da je dobro sve što je Bog stvorio i da nas treba za suradnike u otkrivanju dobrote i ljepote svijeta.
Ovom izložbom vi pokazujete da razumijete ono što ni odrasli ponekad ne znaju izreći: da nada nije bijeg, nego snaga; da nada nije iluzija, nego put; da nada nije krhka, nego čvrsta kao vjera u Boga koji nas ljubi.
Dragi učenici, vi ste nositelji budućnosti, ali ne bilo kakve. Vi ste nositelji budućnosti koja ima dušu. U vama tinja nada za naš narod, za Crkvu, za cijeli svijet. Možda toga niste ni svjesni, ali svojim osmijehom, svojom dobrotom, svojom molitvom i svojim talentima, vi danas gradite svjetliju sutrašnjicu. U svijetu koji se često boji budućnosti, vi nam pokazujete da ima razloga za pouzdanje. Vi ste ti koji nam poručujete da ne bojimo. Vi ste čuvari sna o boljem svijetu, izgrađenom na slozi, pravdi i miru. Ova izložba je poput svjetiljke u noći: mala, ali snažna. I neka takav bude i vaš život: jednostavan, ali sjajan; tih, ali pun smisla; malen, ali duboko ukorijenjen u vjeri.
Zahvaljujem svim učiteljima, mentorima, roditeljima i školama koji su pomogli da se ova izložba ostvari. Na poseban način zahvaljujem s. Valentini Mandarić, predstojnici Ureda Zagrebačke nadbiskupije za vjeronauk u školi, i prečasnom Ivanu Lukiću, ravnatelju Nadbiskupijskog pastoralnog instituta koji su u glavni pokretači i organizatori ove izložbe. Draga djeco i mladi, želja nam je da vas naše povjerenje i podrška ohrabre i budu vam oslonac ne samo danas, nego kroz cijeli vaš život. Neka ova izložba ne bude samo trenutak ponosa, nego i trajni poticaj za vaše kreativno izražavanje onoga čemu se nadate i u što vjerujete.
Nastavite sanjati, crtati, moliti, voljeti. Nastavite nositi nadu, jer nada u vašem srcu je Božja ruka koja već sada gradi budućnost.
Neka vas sve blagoslovi Gospodin, neka vas prati Marija, Majka nade, i neka ova izložba probudi u svima nama ono najljepše: vjeru u Božju ljubav koja ne prestaje, i radost zbog naše mladosti koja tu ljubav zna prenijeti svijetu jezikom umjetnosti.
Hvala svima!