Riječ Nadbiskupa

Braćo i sestre u Kristu, preuzvišeni nadbiskupe Milane, poštovani slavljeniče, prečasni Juraju!

U ovome svetom prostoru molitve, okruženi ljepotom prirode i blizinom kapelice posvećene Majci Božjoj Kraljici Mira, okupljamo se danas u duhu zahvalnosti i duboke radosti da bismo zajedno s Vama, prečasni gospodine Juraju, proslavili zlatni jubilej Vašega svećeništva.

Pedeset godina vjernosti Bogu u svećeničkom pozivu nije tek broj, to je povijest milosti. To je pedeset godina slavljenja euharistijskoga otajstva, pedeset godina naviještanja Krista, pedeset godina darivanja vlastitoga života Crkvi, narodu i Bogu.

Današnja liturgijska čitanja otkrivaju dubine onoga što ste Vi, poštovani Slavljeniče, svojim životom i svojim služenjem nastojali odjelotvoriti. Knjiga Ponovljenoga zakona podsjeća nas da je Božja riječ blizu, u našim ustima i u našem srcu, da je možemo vršiti (usp. Pnz 30,14). Vi ste, preč. Juraju, svjedočili tu blizinu Božje riječi brižno je čuvajući i vjerno je tumačeći i u zgodno i u nezgodno vrijeme.

U poslanici Kološanima otkrivamo istinu o Kristu kao slici Boga nevidljivoga, Prvorođencu svakoga stvorenja, onome po kome je sve stvoreno i u kome sve ima svoje ispunjenje (usp. Kol 1,15-20). Kao svećenik i teolog, neumorno ste upućivali na Krista kao središte vjere, života i povijesti. Kao postulator u kauzama i kao propovjednik branili ste istinu o Crkvi u hrvatskom narodu.

U evanđeoskom odlomku o milosrdnom Samaritancu (usp. Lk 10,25-37) Krist nam pokazuje da ljubav prema bližnjemu ne poznaje granice. Vi ste, gospodine Batelja, tu ljubav pretočili u konkretne službe, osobito se ističući u službi postulatora u kauzama: blaženoga Alojzija Stepinca, časnog sluge Božjega biskupa Josipa Langa i sluge Božjega kardinala Franje Kuharića. Tu svoju službu postulatora u kauzama naših pastira na glasu svetosti niste odrađivali samo tehnički, nego ste se trudili usvajati svetačke vrline koje ste otkrivali u njihovim životima, napose samozatajnost, ustrajnost, nadu, poniznost i spremnost pustiti da drugi raste. Time ste svjedočili da svetost nije u izvanrednim stvarima nego u onim svakodnevnim učinjenim s puno ljubavi i predanosti Bogu u svemu.

Zahvaljujem Vam uime zagrebačke nadbiskupije, kao i u svoje osobno, na svemu što ste učinili i što još uvijek činite: na trudu kojim čuvate spomen na svete pastire naše Crkve, na preciznosti kojom istražujete njihovu duhovnu ostavštinu, na ustrajnosti kojom Crkvi pomažete u prosudbi svetosti života naših svijetlih likova, osobito blaženog Alojzija Stepinca, čije je mučeništvo i svetost Vaš životni zavjet i poslanje.

Zahvaljujemo Vam i za desetljeća naviještanja, duhovnog vodstva, liturgijskoga služenja i neumorne marljivosti kojom ste, kao svećenik i znanstvenik, pridonosili Crkvi u Hrvatskoj i sveopćoj Crkvi. Vaš rad nije puko dokumentiranje, nego je i tiha molitva; nije samo stručnost, nego i svjedočanstvo; nije samo znanstveni napor, nego je nadasve iskaz ljubavi prema svetima i prema narodu iz kojega su izrasli.

Dragi Slavljeniče, neka Vas Bog i dalje krijepi svojom milošću. Neka vas Blažena Djevica Marija, kojoj ste toliko puta u ovih pedeset godina prikazivali svoje molitve i svoj rad, zagovara u svemu. A blaženi Alojzije kojem ste posvetili svoj život neka pred prijestoljem Božjim moli za Vas, za Crkvu i za hrvatski narod.

S radošću u Gospodinu, započinjemo ovu euharistiju zahvaljujući Bogu za pedeset godina Vašega svećeništva.