Riječ Nadbiskupa

 
 
Draga braćo i sestre u Kristu!
 
U današnjem svijetu koji se neprestano mijenja i suočava s mnoštvom izazova - od društvenih i ekonomskih turbulencija do duhovnih i moralnih dilema - pitanje mudrosti postaje nužno za razumijevanje kompleksne životne realnosti. Evanđelje po Mateju (usp. Mt 2, 1-12) nudi nam značajnu perspektivu kroz priču o mudracima s Istoka koji su slijedili zvijezdu kako bi pronašli novorođenog Isusa i poklonili mu se.

Ovi ljudi nisu bili samo zvjezdoznanci, već i mudraci. Njihova je mudrost odraz čežnje za višom istinom koja ih je poticala na put. Oni predstavljaju znalce koji su prepoznali potrebu za traženjem cjeline koja nadilazi ljudsku spoznaju (usp. Benedikt XVI., Djetinjstvo Isusovo, 109.-110.).

Putovanje mudraca prema Betlehemu simbolizira duhovni hod svakog čovjeka koji traži dublje razumijevanje i smisao stvarnosti, prelazeći granice svojih uobičajenih shvaćanja i uvjerenja. Ovo putovanje, istovremeno i fizičko i metafizičko, odražava univerzalnu težnju za spoznajom Božje mudrosti koja osvjetljava i vodi kroz izazove svakodnevnoga života.

Zapitajmo se i mi danas kako slijediti primjer mudraca i usmjeriti svoj život prema višim ciljevima u svijetu u kojemu smo preplavljeni informacijama i konfliktima te u kojemu čovjekove sposobnosti da ovlada prirodom nisu popraćene vrlinama? Kako razlikovati prolazne trendove i površna uvjerenja od vječnih istina koje nas vode prema autentičnom i ispunjenom životu? Pokušat ćemo, u svjetlu Božje riječi, razmišljati o odgovorima na ta pitanja kako bismo naučili slijediti Božju mudrost koja nas vodi prema istinskoj spoznaji, ljubavi i služenju.
 
1. Mudrost u prepoznavanju Božjih znakova
Mudrost u biblijskome kontekstu nadilazi racionalnu spoznaju, samo intelektualno znanje i djelovanje. Stoga je mudar čovjek u biblijskome smislu prije svega netko tko ima sposobnost prepoznavanja i praćenja Božjih znakova u svijetu koji ga okružuje. Kao što su mudraci iz evanđelja slijedili zvijezdu, vođeni dubokom vjerom i unutarnjom potragom za istinom, tako i suvremeni mudrac treba biti osjetljiv na Božje znakove, često skrivene u svakodnevnom životu. Osjetljivost na Božji govor i njegovo djelovanje u povijesti pretpostavlja temeljnu poslušnost Božjim zakonima koji su upisani u ljudsko srce. Bez tog temeljnog stava i odluke, nema ulaska u obećanu zemlju mudrosti i života.

Knjiga Ponovljenog zakona donosi Mojsijeve posljednje riječi izgovorene izabranom Božjem narodu neposredno prije njegove smrti, dok se narod pripremao ući u obećanu zemlju. Te riječi su im ostale kao vječni putokaz:
„Gledaj! Danas preda te stavljam: život i sreću, smrt i nesreću. Ako poslušaš zapovijedi Gospodina, Boga svoga, koje ti danas dajem – ako ih poslušaš ljubeći Gospodina, Boga svoga, hodeći njegovim putovima, vršeći njegove zapovijedi, njegove zakone i njegove uredbe, živjet ćeš i razmnožit će te Gospodin, Bog tvoj, i blagoslovit će te […] pred vas stavljam: život i smrt, blagoslov i prokletstvo. Život, dakle, biraj, ljubeći Gospodina, Boga svoga, slušajući njegov glas, prianjajući uz njega…“ (Pnz 30, 15-30).

Mudar čovjek sluša Božji glas i zna da mu je u tome život. Svjestan je da postoji put koji vodi u život, ali i da postoji put koji vodi u smrt, da postoji dobro i zlo, ispravno i krivo. „Ne mislim da svi oni koji odaberu pogrješan put propadaju“, reći će pisac i teolog, C. S. Lewis, „ali njihov je spas u tome da ih se vrati na pravi put. Rezultat zbrajanja moguće je popraviti, ali samo tako da se istim putem vratite natrag i pronađete grješku te, započevši od te točke, otpočnete sve iznova, a ne tako da jednostavno nastavite započetim putem. Zlo je moguće poništiti, ali ono se ne može 'razviti' u dobro“ (C.S. Lewis, Velika rastava, 10).

Ono što se protivi Božjemu zakonu, draga braćo i sestre, ne možemo učiniti bezopasnim za svoj život i opstanak ako mu promijenimo ime, ako ga uvijemo u plašt društveno, politički ili ideološki prihvatljivoga i poželjnoga. U situacijama u kojima se neizbježno približavamo rubu ponora i vlastite propasti, najpametniji i najprogresivniji put započinje korakom unazad. Mudrost je to vidjeti i odvažnost je tako postupiti.

Za jednu takvu odvažnost promjene smjera potrebna je poniznost koja je resila tri mudraca. Iako su bili ljudi znanja i moći, nisu se ustručavali pokloniti jednostavnom Djetetu u jaslama prepoznajući u njemu nešto veće od sebe i svojih shvaćanja. U srži kršćanske mudrosti leži sposobnost mudrog čovjeka da uviđa i prihvaća Božje djelovanje čak i u najskromnijim i neočekivanim okolnostima te da se otvori prema promjenama koje takvo prepoznavanje može donijeti u njegov osobni život.

U svijetu koji cijeni na brzinu stečeno znanje i uvijek nove informacije pozvani smo, poput mudraca iz Evanđelja, tražiti dublju i trajnu istinu, vođeni vjerom i ljubavlju. Priznat ćemo da je to danas veliki izazov. No, isto tako, to je put koji vodi prema istinskoj mudrosti koja nas oblikuje da budemo osjetljiviji prema Božjim znakovima u našim životima i svijetu oko nas. Mudrost tako postaje putovanje srca prema Bogu, put koji obogaćuje ne samo naše osobno iskustvo, već i naše odnose s drugima, doprinoseći izgradnji pravednijeg i humanijeg svijeta.
 
2. Mudrost u suvremenom svijetu
U svijetu preobilja informacija i stalnih promjena, postaje sve teže razlučiti pravu mudrost od običnog gomilanja znanja. Čak je i religiozno područje inficirano pa niču različite čudne duhovnosti, nazovi iscjelitelji, samoprozvani proroci i čudni magičari kojima se ljudi utječu u potrazi za brzim iscjeljenjima. Zašto? Zato što je važno na brzinu otkloniti bol, nesreću i nezadovoljstvo pa pod bilo koju cijenu.

Stoga možemo zaključiti da i danas: „Postoji nešto što magiju i primijenjenu znanost ujedinjuje odvajajući ih istodobno od 'mudrosti' ranijih razdoblja. Za mudrace starine stožerni je problem bio kako dušu uskladiti sa stvarnošću, a rješenje su bili znanje, samodisciplina i vrlina. Za magiju i primijenjenu znanost podjednako problem je kako stvarnost podložiti ljudskim željama: rješenje je tehnika i obje su, koristeći tu tehniku, spremne činiti stvari dotad smatrane odvratnima i bezbožnima“ (C.S. Lewis, Ukinuće čovjeka, 77.).

Nisu ovo sporedni i beznačajni uvidi, draga braćo i sestre. Volio bih da kao vjernici razmislite o njima, da mislite na svoje duše, jer u svetištu naših vječnih duša prebiva Bog koji nas ljubi. Znajmo prepoznati vlastito dostojanstvo i vrijednost. Ako to činimo, uviđamo da je u svakom, pa i u našem suvremenom društvu, moguće mudro živjeti. Umjesto protivljenja Bogu i Spasitelju, u potrazi za istinom, otvorimo se očiglednoj Kristovoj prisutnosti, kao što su se mudraci otvorili riječima Svetoga pisma i Bogu u liku bespomoćna Djeteta. I poklonili su mu se ulazeći u zajedništvo s njime.

Benedikt XVI. ističe kako istina pomaže ljudima da iziđu iz svojih subjektivnih mišljenja i dojmova, da se izdignu iznad kulturnih i povijesnih uvjetovanosti te se susretnu u prosuđivanju vrijednosti i bîti stvari. Istina otvara, združuje umove u logos ljubavi – a to je navještaj i kršćansko svjedočanstvo sebedarja (usp. Caritas in Veritate, br. 4). Prava mudrost i danas zahtijeva sposobnost razlikovanja istine od zablude, bitnoga od nebitnoga, trajnoga od prolaznoga. To nije pitanje samo intelektualne vještine, već i duhovnog razvoja, osjetljivosti na Božju prisutnost i vodstvo u svijetu koji nas okružuje.

Mudraci se nisu zadovoljili pukim promatranjem zvijezde. Oni su krenuli na putovanje tragajući za dubljom istinom koja se krije iza tog nebeskog znaka. Slično tome, u svijetu prepunom površnih informacija, mudrost nije samo sposobnost obrade i pamćenja podataka, već dublje razumijevanje cjeline i smisla, to jest načina na koji ti podaci utječu na naš život, naše odluke i naše odnose s Bogom i bližnjima. To je poziv da budemo poput mudraca, uvijek u potrazi za Istinom, vođeni vjerom i ljubavlju te spremni krenuti putem koji nam Božja mudrost pokazuje.
 
3. Mudrost u službi ljubavi i poniznosti
U kontekstu današnjeg evanđeoskog navještaja vidimo da je mudrost čin poklonstva i iskazivanja časti Djetetu u kojemu su mudraci prepoznali Kralja i pravoga Boga, koji će svoj život položiti za nas kako bi nas spasio od naših grijeha. O tome govore darovi koje su donijeli: zlato velikome kralju, tamjan pravome Bogu i smirnu njegovu ukopu. Ovaj čin prinošenja darova odražava još jednu bitnu istinu o mudrosti - ona doseže svoju puninu kada se stavi u službu drugima, u ljubavi i poniznosti. Naša zauzetost za druge nije u pretjeranome aktivizmu, nego u pozornosti prema drugome. „Ta pozornost puna ljubavi“, reći će papa Franjo, „početak je prave brige za njegovu osobu i, polazeći od nje, želim stvarno tražiti njegovo dobro“ (Evangelii gaudium, br. 199). Mudraci su bili pažljivi i ponizni ljudi. Njihovo poklonstvo Isusu nije samo simbolički čin, nego praktični primjer kako se mudrost očituje u služenju. Nisu se oslonili samo na svoje znanje, niti su sigurnost tražili u svome statusu. Skromnost prizora u jaslicama nije ih zavarala i poklonivši se pred Djetetom dali su nam primjer istinske mudrosti koja preko poniznosti služi Ljubavi.

U našem suvremenom svijetu pozvani smo slijediti njihov primjer i koristiti naše talente, znanje i dobra na način koji služi dobrobiti drugih. To znači prepoznati i odgovoriti na potrebe u našim obiteljima i zajednicama kroz različite oblike služenja i čine kršćanske ljubavi. 

Lako je postati ohol zbog obilja informacija s kojima raspolažemo. Nasuprot tomu, prava mudrost daje nam vidjeti vlastita ograničenja te nas otvara učenju, rastu i korištenju darova i znanja sa zahvalnošću srca. Tako mudrost stavljena u službu ljubavi i skromnosti postaje herojski čin nasuprot sveprisutnom individualizmu i egoizmu.

Na koncu, u vremenu u kojemu se dovode u pitanje i relativiziraju temeljne vrjednote, mudar čovjek ne da se pokolebati; nije poput trske kojom se „valovi poigravaju i koju goni svaki vjetar nauka u ovom kockanju ljudskom“ (Ef 4, 14).
 
Iz evanđeoskog teksta o mudracima možemo izdvojiti tri ključne poruke suvremenom čovjeku o tome kako biti božanski mudar te kako sačuvati čisto srce.

1. Slijediti put Istine. Pozvani smo na ustrajno traženje Istine, slično mudracima koji su slijedili zvijezdu do Isusa. To uključuje postavljanje teških pitanja, otvorenost za Božje zakone, izbjegavanje površnih znanja i nasljedovanja prolaznih trendova. Traženje Istine put je pun izazova, ali je nezaobilazan za dosezanje duboke duhovne mudrosti.
2. Ljubiti i služiti. Prava mudrost se ne izražava samo kroz intelektualno znanje, nego i kroz konkretnost služenja u ljubavi prema drugima. Mudraci su donijeli Isusu darove kojima su pokazali da su prepoznali njegovu Osobu i poslanje. Istinska nas mudrost osposobljuje za korištenje vlastitih darova i dobara za služenje drugima, poštujući njihovo dostojanstvo i njihov poziv.
3. Slijediti razum utemeljen na objektivnoj istini. U svijetu u kojemu se često susrećemo sa složenim i zbunjujućim situacijama, važno je sačuvati zdrav razum. To znači koristiti prirodne sposobnosti razuma i volje u skladu s moralnim i duhovnim načelima kako bismo donosili uravnotežene i mudre odluke. Razum utemeljen na objektivnoj istini pomaže u razlikovanju dobrog od lošeg, pravednog od nepravednog, te nas vodi u donošenje odluka koje su u skladu s Božjom voljom.

Mudrost nije samo intelektualno postignuće, već putovanje srca prema Bogu, vođeno vjerom, ljubavlju i poniznošću. Svaki korak na ovom putu vodi nas bliže istinskoj mudrosti koja osvjetljava naše živote i svijet oko nas jer na koncu, kako mudro kaže sv. Augustin, postoje samo dvije vrste ljudi: oni koji Bogu kažu: „Neka bude volja Tvoja“ i oni kojima Bog, na kraju, kaže: „Neka bude tvoja volja“. Budimo oni koji hode putovima Božje volje i postanimo znak koji pokazuje put Istine, u ljubavi. Amen.