Kardinal Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački
Homilija na đakonskom ređenju
Zagreb, katedrala, 13. listopada 2018. godine.
Liturgijska čitanja: Fil 4, 4-9; Mt 20, 25-28.
Draga braćo i sestre!
1. Jedan od najradosnijih trenutaka biskupske službe zasigurno je obred ređenja. Danas se radujemo šesnaestorici mladića koji će biti zaređeni za đakone i to: sedam za Zagrebačku nadbiskupiju, zatim po trojica za Hrvatsku franjevačku provinciju svetih Ćirila i Metoda te za Hercegovačku franjevačku provinciju Uznesenja BDM, dvojica za Hrvatsku dominikansku provinciju Navještenja BDM i jedan za Hrvatsku karmelsku provinciju svetog Oca Josipa.
Dragi ređenici, u radosti današnjeg Slavlja pozdravljam svakoga od vas ponaosob, jer ste se nakon dugog i zahtjevnog puta molitve, razmatranja i formacije, osluškujući Božji poziv, spremno i slobodno odlučili za duhovno zvanje. Niste vi prvi odabrali Boga. I na vas se smije primijeniti iskustvo svetog Augustina. Iskustvo je to, koje podrazumijeva pokušaj traženja cilja, a smijemo reći i ljubavi, možda negdje »izvana«, ali što dublje prodiremo u sebe, otkrivamo da nam je Bog uvijek bliži od nas samih, dodiruje nas i pročišćuje u našoj dubini.
Radosna srca pozdravljam i sve vas, dragi vjernici, koji ste dopratili naše kandidate za đakonat, posebno roditelje, braću i sestre te rodbinu naših ređenika. Pozdravljam naše oce biskupe, mnogopoštovane provincijale, poglavare Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa, odgojitelje redovničkih kandidata, profesore naših visokih crkvenih učilišta, župnike naših ređenika i predstavnike njihovih župnih zajednica, nazočne svećenike, redovnike, redovnice, bogoslove, sjemeništarce, redovničke kandidate i kandidatice, sve vas, predraga braćo i sestre, sudionike ovoga slavlja.
2. Dragi ređenici, vi ćete uskoro biti promaknuti u red đakona u Crkvi. Tko je đakon u kršćanskoj zajednici? Polazeći od misnih čitanja, želio bih u tri riječi sažeti profil poziva koji je svaki đakon pozvan ostvarivati, a to su: služenje, molitva i radost.
Đakon je čovjek koji služi. Pozvan je slijediti Isusa, a čitav je njegov život i poslanje označeno služenjem. »Tako i Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge« (Mt 20, 28).
Đakon je čovjek služenja, onaj koji je pozvan ostvarivati, gotovo bih rekao utjelovljivati, jednu od bitnih dimenzija sakramenta svetog Reda. Naime, i mi biskupi pozvani smo prije svega biti ministri, to jest služitelji Božjeg naroda, tako i vi prezbiteri poslani ste brinuti se za povjerene vam vjernike služeći im i ljubeći ih. Služenje je ujedno bitna dimenzija života svake Isusove učenice i učenika. Po primjeru nazaretske Djevice koja je spremno odgovorila: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi« (Lk 1, 38).
Đakon znači sluga, onaj koji služi. I vi, dragi ređenici, postavši đakoni u Crkvi, pozvani ste životom i riječima trajno podsjećati i posvješćivati svima u čemu je istinska veličina života. Ona nije u moći, ni u gospodarenju, nego u zauzetom služenju, u daru samoga sebe. Sebedarje, trošenje svoga života u ljubavi prema Bogu, služeći braći i sestrama, omogućuje nam da život ne izgubimo, nego da ga u Isusu višestruko dobijemo.
Takav je među nama bio Isus, Sin Božji koji je slobodno ljubio i služio Ocu i ljudima, sve do potpunog predanja sebe na Križu, anticipirajući na Posljednjoj večeri, u gestama i riječima, žrtvu Križa, pokazujući tako apostolima, koji su još uvijek sanjali o prvim mjestima, u čemu je veličina života.
»Ta tko je veći? Koji je za stolom ili koji poslužuje? Zar ne onaj koji je za stolom? A ja sam posred vas kao onaj koji poslužuje« (Lk 22, 27) - kaže Isus na drugom mjestu. Isus nam služi, liječi naše bolesti i oslobađa nas od zla: milosrđem, opraštanjem, krotkošću, blagošću, strpljivošću, samilošću i ljubavlju. Isus nam služi, čisti nas i daruje nam svoj život. Hrani nas pravim kruhom, svojom Riječju i sakramentom svoga Tijela i Krvi.
Đakon je pozvan u kršćanskoj zajednici i našem hrvatskom društvu uprisutnjivati Isusovo služenje i tako očitovati kršćanski paradoks da je istinska veličina služenje, život darivan iz ljubavi snagom Isusove milosti. Đakonsko služenje ne može se poistovjetiti s nekim oblikom socijalne agencije. Ono je nastavljanje Kristova poslanja na zemlji. Mogli bismo reći đakonat je svjedočenje Božjeg milosrđa.
3. Dragi ređenici, ukorijenjeni u Kristu moći ćete u punini živjeti ono što danas postajete. Rastući u prijateljstvu s Gospodinom, po Njegovoj Riječi, Euharistiji, redovitoj ispovijedi, čuvajući i razvijajući duh molitve, moleći Časoslov, osobno, za Božji narod i kad god je to moguće zajedno s Božjim narodom, dapače i za čitav svijet. Neka se vaš život, koji ćete živjeti u beženstvu, sve više ukorjenjuje u Kristu i jača dnevnom molitvom koja će biti snaga vaše pastoralne ljubavi. Molitva, liturgijska i meditativna, neka se hrani osobnim prihvaćanjem Riječi Božje.
Uskoro, kad vam budem predavao Evanđelje kazat ću: »Primi Kristovo Evanđelje kojemu si postao navjestitelj. Nastoj vjerovati što pročitaš, učiti što uzvjeruješ, živjeti što učiš«. Nastojte da se to iz dana u dan sve više ostvaruje u vašim životima, da ne biste postali funkcioneri, ili poslenici bez života, siročad bez intenzivnog odnosa s Gospodinom. »Molitva ispunjena pouzdanjem jest odgovor srca otvorenog za susret s Bogom licem u lice, gdje se ušutkuju svi glasovi kako bi se slušao Gospodinov umilni glas koji odzvanja u tišini« (Papa Franjo, Gaudete et exsultate, 149).
4. Dragi ređenici, dragi prijatelji, prvo misno čitanje je iz poslanice Filipljanima. Tu poslanicu sveti Pavao piše vjernicima u Filipima iz zatvora, u iščekivanju presude. On je okovan, ali je svjestan da navještaj i svjedočanstvo Evanđelja ne mogu biti zatočeni. Iskustvo Apostola naroda pokazuje kako je moguće očuvati radost i u teškim trenucima života i Crkve i svijeta.
O kojoj to radosti Pavao govori? O onoj koja pouzdanje stavlja u Boga, koja živi Evanđelje koje je Radosna vijest. O radosti koja se u nama rađa prvenstveno otkrićem da nas Bog prvi ljubi i čuva na putu našega života, da ta Božja ljubav prema nama prethodi svaki naš odnos s njime.
Dragi ređeniče, kad se navečer na kraju dana sabereš pred Bogom, započni ispit savjesti zahvaljujući Bogu koji tebe, takvog kakav jesi, neizmjerno ljubi. I zbog tebe je poslao svoga Sina na svijet. Tom se Isusu danas predaješ i posvećuješ služeći mu kao đakon.
Tim pouzdanjem bio je ispunjen blaženi kardinal Alojzije Stepinac. Zato je sačuvao čistu savjest i mir u svim zgodama i nezgodama života. Njegovo biskupsko geslo: U tebe se, Gospodine, uzdam, prihvatite kao trajnu molitvu svoga srca.
Dragi ređenici, neka vas na životnom putu i u đakonskom služenju uvijek prati nebeski zagovor Presvete Bogorodice Marije i blaženog Alojzija Stepinca.
A vama, draga braćo i sestre, vašoj ljubavi i vašim molitvama, preporučujem ovu našu braću koja sada primaju red đakonata. Amen.
