
HOMILIJA ZAGREBAČKOGA NADBISKUPA DRAŽENA KUTLEŠE
Proslava blagdana i postavljanje kipa svetoga Jeronima u Župi svetoga Jeronima
Zagreb, 30. rujna 2025.
Draga braćo i sestre u Kristu,
danas slavimo blagdan svetoga Jeronima, nebeskoga zaštitnika ove župe, sveca koji je svojim neumornim radom, suzama i molitvom cijeli svoj život posvetio Božjoj riječi. Kao prevoditelj Svetoga pisma na latinski jezik, on je svojim djelom i svojim životom urezan u samo srce kršćanske kulture i duhovnosti.
Njegove riječi: „
Ignoratio Scripturarum ignoratio Christi est - nepoznavanje Svetoga pisma jest nepoznavanje Krista“ (Komentar na Izaiju, Prolog, PL 24,17) postale su trajni orijentir za sve vjernike. To nije samo poznata fraza jednoga sveca, nego istina koja vrijedi i danas. Tko ne poznaje Bibliju, tko ne hrani dušu Božjom riječju, taj riskira da Krist ostane stranac u njegovu životu.
Današnja je proslava posebno svečana jer je ispred vaše župne crkve postavljen kip svetoga Jeronima. Time u liku ovoga sveca i na opipljiv način imamo trajni znak i poziv da svoje misli, odluke i svoj život gradimo na Božjoj riječi.
Liturgijska nam čitanja daruju snažnu i jasnu riječ iz Druge poslanice Timoteju (
2 Tim 3, 14-17). U njoj Pavao, svjestan da se približava kraj njegova života, upućuje svom učeniku Timoteju oproštajni apel. Poziva ga da ostane vjeran onome što je naučio i da ne zaboravi kako su Sveta pisma vrsna učiniti ga mudrim kako bi se spasio po vjeri. Apostol dodaje: „Sve Pismo, bogoduho, korisno je za poučavanje, uvjeravanje, popravljanje, odgajanje u pravednosti“ (
2 Tim 3,16).
Upravo to i jest bilo životno poslanje svetoga Jeronima: učiniti da Riječ Božja zasja svim svojim svjetlom, da postane hrana za srce i dušu, da bude kompas koji vodi čovjeka kroz oluje života.
1. Riječ Božja - put mudrosti i spasenja
Pavlove riječi Timoteju: „Sveta pisma vrsna su učiniti te mudrim za spasenje po vjeri u Kristu Isusu“ (
2 Tim 3,15), ujedno su i temeljni poziv svima nama. Mudrost o kojoj govori apostol nije ljudska domišljatost, nije vještina argumentiranja niti poznavanje mnogih knjiga. To nije mudrost filozofa koji raspravljaju, niti znanstvenika koji istražuju teorije. To je duboka, životna mudrost koja vodi k Bogu i spašava čovjekovu dušu.
Kako su aktualne ove riječi i danas! Živimo u vremenu u kojem je znanje postalo lako dostupno, ali mudrosti nedostaje više nego ikada. Svijet nam nudi milijune informacija, ali vrlo malo smisla. Imamo brze odgovore na sve, ali premalo onih koji su spremni žrtvovati se za dobro. Zato Pavao podsjeća: prava mudrost nije u onome što znaš, nego u mudrosti koja vodi spasenju u Isusu Kristu. A upoznati Krista znači otvoriti srce njegovoj riječi, pustiti da nas ona poučava, da nas oblikuje, da nam daje smjer i snagu.
Sveti Jeronim vrlo je dobro to znao. Svu je istinu nalazio u toj Knjizi koju je neprestano držao u rukama i danonoćno je proučavao.
Za Jeronima Sveto pismo nije bila samo knjiga, zbirka priča, zakona ili mudrih izreka, nego susret s Osobom - s Isusom Kristom, Riječju koja je tijelom postala. Ako želimo upoznati Spasitelja, moramo upoznati Pismo; ako želimo čuti njegov glas, moramo ga čitati; ako želimo da nas on mijenja, moramo živjeti po Božjoj riječi.
Draga braćo i sestre, dok razmišljamo o životu svetoga Jeronima, zapitajmo se: koliko vremena u svom danu darujemo Bibliji? Koliko često otvaramo Pismo puštajući da progovori našoj nutrini? Ono ima snagu učiniti nas mudrima za spasenje, a to znači otvoriti nam oči uma i srca kako bismo prepoznali da smo potrebni spasenja, da je naš Spasitelj Krist i da nam je konačni cilj nebo.
2. Pismo poučava i odgaja
Apostol Pavao poučava Timoteja da je Biblija živa škola života, učiteljica koja neprestano odgaja, poučava i usmjerava. Sveto pismo ne daje nam samo znanje, nego odgaja naša srca.
Sveti Jeronim bio je uvjeren da Božja riječ ne smije ostati na razini slova. Samo čitanje nije dovoljno. Potrebno je dopustiti da ta riječ uđe u srce, da nas preobrazi, da postane kriterij naših odluka i izvor naših vrijednosti. Zato je naučavao da je naša molitva govor koji upućujemo Bogu; a čitanje Svetoga Pisma, njegov govor nama (usp. Jeronim,
Pismo, 22,25). To je dvosmjerni razgovor - dijalog ljubavi između Stvoritelja i stvorenja.
Kada dopustimo da nas Biblija poučava, ona nas neprestano vodi prema onome što je pravedno, istinito, čisto i pošteno. Ona nas poučava strpljivosti u kušnjama, poniznosti u uspjesima, praštanju u ranjenosti, ustrajnosti u vjeri. Ona odgaja kršćanina ne samo da vjeruje, nego i da živi svoju vjeru. Upravo zato Jeronim nije želio da vjernici ostanu na površini hladnog proučavanja Svetoga pisma, nego da ih ono iznutra preobrazi, da im promijeni život.
Braćo i sestre, Sveto pismo nije pisano samo za biskupe, svećenike ili teologe. To je knjiga života za svakoga. Riječ Božja je kruh koji je potreban svima.
Zamislimo kako bi izgledale župe kad bi svaka obitelj barem jednom dnevno otvorila Bibliju i zajedno pročitala nekoliko redaka. Koliko bi duhovne hrane primila vaša djeca kada bi uz večernju molitvu slušala Božju riječ, poput Timoteja, koji ju je poznavao odmalena? Koliko bi brakovi bili čvršći kada bi supružnici zajedno tražili svjetlo u Božjoj riječi? Koliko bi više bilo mira u kućama kada bismo dopustili da nas Riječ odgaja?
Pismo nas ne odgaja da bismo bili pametniji od drugih, nego da bismo bili pravedniji, svetiji i bliži Bogu. Ono nas poučava da ljubav prema Bogu uvijek ide ruku pod ruku s ljubavlju prema bližnjemu. Ono nas uči da vjera bez djela nije vjera, da molitva bez života nema smisla, da se kršćanska mudrost ne pokazuje u riječima, nego u životu.
Stoga, braćo i sestre, neka današnji blagdan svetoga Jeronima bude poziv da Riječ Božju vratimo u središte naših života. Neka Biblija bude otvorena knjiga svakoga doma, naš svagdanji kruh, naš učitelj i naš odgojitelj, jer samo tako možemo biti vrsni i za svako dobro djelo podobni (usp.
2 Tim 3,17).
3. Pismo je korektiv života
Riječ Božja nije samo knjiga utjehe i ohrabrenja, nego je i zrcalo koje nam pokazuje gdje smo zalutali, gdje griješimo i gdje trebamo promijeniti put. Ona je poput svjetla koje osvjetljava naše pogreške, ali ne kako bi nas ponizila, nego kako bi nas preobrazila.
Sveti Jeronim to je dobro razumio. Bio je neumoljiv, prije svega prema samome sebi, u vjernosti Evanđelju. Nije dopuštao da Riječ Božja postane predmet rasprave bez učinka na život. Za njega je odmak od Riječi bio odmak od samoga Gospodina. Zato je neumorno prevodio, tumačio i opominjao, ne da bi pokazao svoje znanje, nego da bi vjernike podsjetio da je Pismo mjerilo savjesti i života.
I nama danas Biblija ostaje najčvršći kriterij za naš kršćanski život. Toliko se toga nudi u svijetu, od „instant mudrosti“ na društvenim mrežama, preko gurua koji nude brza i površna rješenja, do ideologija koje žele zauzeti mjesto vječne istine. No, kao što su gnostici i heretici u Pavlovo vrijeme imali svoje knjige kojima su opravdavali svoje krive nauke, tako i danas postoji obilje duhovnih ponuda koje zavode. Samo Pismo, Bogom nadahnuto, može pokazati put koji vodi u život. Ono je mjera kojom treba prosuđivati svaki duh i svaku riječ.
Proučavanje Pisma ne ostavlja nas zatvorene u našoj nutrini. Sveti Pavao jasno kaže da Riječ Božja čini čovjeka „podobnim za svako dobro djelo“ (
2 Tim 3,17). Dakle, krajnja svrha druženja s Božjom riječi nije da se mi osjećamo duhovno sigurnije, nego da postanemo plodonosni svjedoci vjere. Pismo nas ne odgaja da mislimo samo na svoje spasenje, nego da gorimo od želje za spasenjem svojih bližnjih.
Vjera koja ostaje na papiru ili u našim mislima i osjećajima nije prava vjera. Vjera se dokazuje u djelima ljubavi, u spremnosti da se oprosti, u hrabrosti da se govori istina, u zauzimanju za siromašne i obespravljene. To je ono što znači biti „za svako dobro djelo podoban“.
Zato, braćo i sestre, ako želimo da naša vjera ne bude samo teorija, nego život; ako želimo da ova naša župa ne bude samo upravljačka jedinica, nego zajednica svjedoka; ako želimo da nas nadahnuće svetoga Jeronima ne podsjeća samo na prošlost, nego da nas vodi u budućnost - onda dopustimo da Riječ Božja bude naš korektiv, naš učitelj i naš pokretač.
Sveto pismo šalje nas u akciju. Tko po njemu živi, ne može ostati ravnodušan. Tko ga sluša, mora od njega živjeti. Tko ga nosi u srcu, postaje svjetlo svijetu. To je životna lekcija svetoga Jeronima i to je Pavlov poziv nama danas: da Riječ Božja bude djelotvorna u našim životima.
Kip svetoga Jeronima koji danas blagoslivljamo neka nam ovdje bude poput ogledala pred kojim se pitajmo: Jesam li danas otvorio Sveto pismo? Jesam li dopustio da Riječ Božja dotakne moju savjest, da ispravi moje pogreške, da mi podari snagu i utjehu? Jesam li hranio svoje srce Kristovom istinom ili sam ga ispunio prolaznim brigama i ispraznostima ovoga svijeta?
Nas Gospodin danas poziva da prevedemo Evanđelje na jezik svoga života - na jezik dobrote, praštanja, strpljivosti, solidarnosti i ljubavi. Poziva nas da njegovu riječ stavimo u središte svoga života.
Sveti Jeronim znao je koliko je Riječ Božja zahtjevna. I nama će trebati snage i ustrajnosti jer ona ne laska čovjeku, nego ga mijenja; ne ostavlja ga u miru, nego ga pokreće; ne tješi ga lažnim iluzijama, nego ga vodi prema istini. To je put svetosti.
Zato danas želim uputiti poziv svima vama da se zaljubite u Riječ Božju, da vam ona bude suputnicom! Neka svaka obitelj odluči imati otvorenu Bibliju u svome domu, ne kao ukras, nego kao izvor okrjepe. Neka djeca od svojih roditelja uče ne samo prve riječi i molitve, nego i primjer ljubavi prema Riječi Božjoj. Neka mladi pronađu u Pismu odgovore na svoja pitanja i snagu u svojim borbama. Neka stariji u Božjoj riječi otkriju izvor utjehe i sigurnosti kada ljudske riječi više ne pružaju snagu.
Ako svako dijete nauči ljubiti Riječ Božju, tada će budućnost naše vjere biti sigurna. Ako naši mladi dopuste da ih Riječ oblikuje po Božjem naumu, tada ćemo doista biti živa zajednica koja svjedoči Krista u Zagrebu, u Hrvatskoj i u svijetu.
Neka nas u tome zagovara sveti Jeronim, zaljubljenik u Riječ Božju. Neka nam Krist, živa Riječ Očeva, bude svakodnevni put, istina i život i neka Duh Sveti u našim srcima probudi neugasivu žeđ za Evanđeljem.
Tada ćemo moći reći da je ova župa doista ono što njezin zaštitnik od nas očekuje: mjesto gdje se Riječ Božja sluša, živi i svjedoči. Amen.