Riječ Nadbiskupa

 
Draga braćo i sestre u Kristu,
poštovana subraćo biskupi i svećenici, cijenjeni uzvanici i vjernici laici, a osobito drage sestre Služavke Maloga Isusa, vjerne nasljedovateljice karizme svoga utemeljitelja sluge Božjega Josipa Stadlera, srdačno vas i u Gospodinu sve pozdravljam! S osobitom zahvalnošću i poštovanjem pozdravljam ovdje nazočnog autora jedne od knjiga uvaženoga biskupa dr. sc. Ratka Perića koji nam je svojom vrijednom studijom približio trnoviti put svetosti nadbiskupa Stadlera u svjetlu vjere i teološke jasnoće.

Večeras imamo čast predstaviti dvije knjige koje su poput dvaju krila, različite, ali istoga Duha; pisane iz dvije različite optike, ali s istim pogledom. Riječ je o dvama pristupima jednoj istini o sluzi Božjemu Josipu Stadleru. Jedan prodire u dubinu njegovih duhovnih temelja, drugi otkriva toplinu njegova ljudskog lica. Jedan ispituje srce teologa, drugi govori srcu vjernika. Zajedno stoje kao cjelina, kao sklad uma i srca, kao sinteza razuma i svjedočanstva.

Djelo biskupa Ratka Perića nosi prepoznatljivu arhitekturu njegova teološkog pera: bistru, čvrstu, asketski discipliniranu. To je knjiga dubine iz koje niču krjeposti i u kojoj se kuje svetost. Biskup Perić piše kao onaj koji promatra Stadlera u dubinama, kao da kleše njegov lik u kamenu skidajući sloj po sloj gotovo skolastičkom preciznošću, ne štedeći ništa od onoga što priječi da dođe do nijansi koje će najbolje izraziti njegovu nutarnju bit. 

U njegovu pristupu prepoznajemo „konstrukciju“ Stadlerova života: njegovu formaciju, isusovačku duhovnu stegu, intelektualnu snagu, žrtvu, uspone i padove, križeve i milosti.

To je knjiga koja ne pruža puke informacije, nego i oblikuje savjest; koja ne uljepšava, nego rasvjetljuje; koja ne traži emociju, nego potiče na odluku, da se Kristu odgovori ozbiljno, potpuno, do kraja.

U djelu nadbiskupa Henryka Jagodzińskog ulazimo u drugu dimenziju: dimenziju pripovijesti, blizine i topline. Napisana stilom čovjeka koji je dugo disao zrak univerzalne Crkve, koji poznaje dinamiku naroda, diplomacije i svakodnevice, ova knjiga ne gradi Stadlerov lik od kamena, nego ga slika u bojama.

Ovdje susrećemo Stadlera među ljudima, Stadlera koji razgovara, koji brine, koji se raduje, koji trpi, koji svakodnevno živi svoje nadbiskupsko očinstvo među siromasima, mladima, svećenicima -ukratko, među običnim ljudima Sarajeva i Bosne.

Nadbiskup Jagodziński otkriva lice i srce ovoga velikog pastira: njegovu toplinu, njegovu tišinu, njegovu blagost, njegovu ljudsku ranjivost i njegovu neugasivu snagu.

Promatrajući zajedno oba djela, vidimo kako dva različita pogleda pridonose nijansiranju jednog te istog lika. Perićev analitičan, dubok, teološki pogled posvećen je onome što je u Stadleru bilo klesano milošću i borbom, Jagodzińskijev pripovjedan, širok, pastirski ton čitatelju približava ono što je u Stadleru bilo toplo, blisko, ljudsko i svakodnevno.

Jedna nas knjiga vodi prema nutarnjoj dinamici svetosti. Druga nas uvodi u svakodnevicu svetosti. Zajedno, one donose cjelovitu istinu da je Stadler bio i snažan i nježan, i mislilac i pastir, i učitelj i otac, i čovjek i svećenik - izabran i kušan, ali uvijek potpuno Božji.

Zato večeras ne predstavljamo samo dvije knjige, nego dva izvora, dvostruko svjetlo koje nam omogućuje vidjeti Stadlera onako kako ga Bog vidi: kao dušu na njezinu trnovitom putu svetosti, i kao ljudsko srce koje je gorjelo iz ljubavi i suosjećanja. Stoga ove dvije knjige zajedno tvore jedinstvenu simfoniju: um i srce, povijest i duhovnost, put i svjedočanstvo.

Kada promatramo lik sluge Božjega Josipa Stadlera, mogli bismo na prvi pogled pomisliti: „Druga su to bila vremena, drukčiji ljudi, drukčiji problemi.“ No, ako zastanemo i pogledamo dublje, shvatit ćemo da je ljudsko srce ostalo isto, da borba za istinu nije nestala i da se drama ljudske povijesti ponavlja samo s drugim imenima, drukčijim licima i novim riječima, ali s istom nutarnjom napetošću i traganjem.

U Stadlerovo doba to su bile političke napetosti, ideološki pritisci, duhovna i materijalna oskudica, nesigurnost pred budućnošću. A danas? Sve to isto, premda pod drugim naslovima i oblicima. I upravo zato Josip Stadler nije lik iz prošlosti, nego čovjek za naše vrijeme jer i mi danas živimo u vremenu raspršenosti, duhovne dezorijentiranosti i traženja čvrstoga oslonca. On nam pokazuje da se u nemirnim vremenima ne spašava bijegom, nego vjernošću; ne šutnjom, nego svjedočanstvom; ne plitkoćom, nego dubinom duha.

Ispunjeni smo danas ponosom i zahvalnošću dok promatramo lik Josipa Stadlera, prvoga vrhbosanskog nadbiskupa, ali i svećenika Zagrebačke nadbiskupije, čovjeka duboke molitve, odvažne vjere i pastirske revnosti, doista pastira po Božjem Srcu. Njegov primjer obvezuje i nadahnjuje. Biskupe i svećenike poziva na gorljivost i svetost u služenju, redovnike i redovnice potiče na tiho i ustrajno darivanje, a vjernike laike poziva na svjedočenje vjere u svijetu, u obitelji i u svakodnevici. On ostaje svjetionik na obzorju Crkve u Hrvata, svjetionik koji i danas, nakon više od jednog stoljeća, pokazuje put onima koji traže Boga u vremenu tame i nesigurnosti.

U tom duhu, izričem iskrenu i srdačnu zahvalu svima koji su pridonijeli ostvarenju i predstavljanju ovih knjiga: organizatorima, urednicima, prevoditeljima, domaćinima i suradnicima. Osobita hvala ide našim autorima: biskupu Ratku Periću i nadbiskupu Henryku M. Jagodzińskom.

Na kraju, s osobitim poštovanjem i zahvalnošću, obraćam se vama, drage sestre Služavke Maloga Isusa. Vaša tiha prisutnost, vaša neprestana molitva, vaša vjernost karizmi vašega utemeljitelja najveće su preporuke koje sluga Božji Stadler ima pred nebeskim Ocem i pred Crkvom. Vi ste njegova živa baština, njegova providonosna ostavština, njegov trajni plod. Neka vas Gospodin blagoslovi, a vaš utemeljitelj i vjerujemo uskoro službeno priznati blaženik, neka i nadalje bude vaš zagovornik, nadahnuće i svjetlo.

Hvala vam lijepa na pozornosti.