Kardinal Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački i veliki kancelar
Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
Pozdravna riječ prigodom 350. obljetnice osnutka KBF-a
Zagreb, Vijenac, 11. ožujka 2019. godine.
1. Radostan sam što sam dionik ovoga slavlja visoke obljetnice našega Fakulteta i Sveučilišta u Zagrebu, kojega je Katolički bogoslovni fakultet sastavnica od samoga početka. Zahvaljujem Providnosti za sve koji su nas zadužili i koji su ugrađeni u ovih 350 godina postojanja, a danas na osobit način čestitam sadašnjemu vodstvu, na čelu s gospodinom dekanom, prof. dr. Mariom Cifrakom, i cijeloj Fakultetskoj zajednici.
U čestitarskome duhu, kao veliki kancelar našega Fakulteta, ponajprije zahvaljujem na svemu čime svojim služenjem pridonosite Zagrebačkoj nadbiskupiji, sveopćoj Crkvi, našemu narodu i hrvatskome društvu na području znanosti, odgoja, obrazovanja i kulture. Ovo je prigoda za zahvalu, ali i za izricanje poneke želje, uz molitvu za Božji blagoslov na putu koji se nalazi pred nama.
Pogledom u tako dugu prošlost mogu se samo nazrijeti okolnosti u kojima je Fakultet, zajedno sa Sveučilištem u Zagrebu, nastajao, razvijao se, donosio plodove, suočavao se s raznim nedaćama i osporavanjima. Nije nam moguće obuhvatiti sve što se dogodilo u stoljećima prije nas, ali nam je moguće naglasiti ono što je ostalo i što ostavlja oslonce i uporišta za pogled u budućnost, znajući da ni prijašnja vremena nisu bila bez jednakih ili sličnih pitanja s kakvima se mi danas susrećemo.
2. Katolički bogoslovni fakultet ima specifično poslanje u odnosu na život Crkve i u odnosu na hrvatsko društvo. On omogućuje i pospješuje dubinu i širinu crkvenosti, poznavanje i svjedočenje kršćanske vjere te uključenost u raznolikost pastoralnoga djelovanja. Fakultet pak u hrvatskom društvu nudi dragocjena gledišta, tumačenja i poveznice za proširivanje susreta vjere i kulture, u kojemu se ostvaruje suodnos čovjeka i Boga po otajstvu spasenja u Kristu. Da bi Radosna vijest mogla biti priopćena, teologija pomaže da ona susretne ljudsku kulturu i postane njezinim sastavnim dijelom. To se događa raznim komunikacijskim putovima, među kojima su i znanstveni pristupi i umjetnički izražaji.
Za teologiju, koja je dio navjestiteljskoga i učiteljskoga poslanja, tipično je kulturološko posredovanje kršćanske poruke, pri čemu je pozvana, poštujući vlastite znanstvene metode i zahtjeve, iznalaziti najprikladnije načine za prenošenje kršćanskoga nauka (usp. GS 62).
U tom suodnosu određenoga povijesnoga vremena i Evanđelja, teologija povezuje vjernost Objavi i vjernost čovjeku, odgovarajući na znakove vremena, pružajući odgovore na najdublja pitanja o smislu života te spajajući produbljivanje objavljene istine i zauzimanje za čovjeka i svijet. U tom je pogledu uvijek važno susretati se s novim znakovima vremena i pojavama koje nastaju u suvremenosti i često se sučeljavaju.
Teologija je, čuvajući polog vjere, a pozivajući u pomoć Predaju, uvijek otvoren prostor istodobnoga razmatranja i propitivanja jezgre, rubova i granica. Ona nije zatvorena i nije skučena daleko od životne stvarnosti, nego je prisutna u konkretnome vremenu i okolnostima u kojima žive ljudi. Crkvi je trajno potreban rast u Božjoj riječi i u razumijevanju Istine (usp. papa Franjo, EG, 40), a teolozi i sami trebaju najprije znati slušati, da bi mogli govoriti.
3. Veleugledni zbore, dragi prijatelji i poštovani gosti, mi živimo konkretan povijesni trenutak u svojoj državi Hrvatskoj, unutar Europe koja prolazi kroz ozbiljnu krizu identiteta, obilježenu otvaranjem raznih egzistencijalnih praznina, u kojima lako progovori prijetnja samoće, ravnodušnosti, sukoba i nasilja. Ondje gdje nedostaju odgovori koji bi bili sposobni ispuniti tu prazninu, razvija se ozračje nepoštivanja otajstva života. Ti procesi postaju novi izazovi za život po Evanđelju.
Stoga svoju kršćansku vjeru trebamo trajno izricati na način koji pridonosi kršćanskim vrjednotama ne samo u bioetičkim pitanjima nego i u svemu što se tiče dostojanstva čovjeka, brige za stvoreni svijet, razvoja tehnike, oblikovanja i primjene zakonskih rješenja, odgoja i obrazovanja. Zapravo i ne postoji znanstveno područje, polje ili disciplina iz kojega bi se teologija mogla izuzeti i ne promišljati stvarnost. Teologija ne smije odustati od cjelovitosti pogleda na čovjeka i svijet, otvarajući i držeći otvorenima obzore smisla, a time i obzore nade.
4. Teologija se metodom dijaloga osposobljuje za integriranje pitanja iz drugih područja koristeći epistemologiju koja joj je kao znanosti vlastita. U raspravama o savjesti, o slobodi i odgovornosti čovjeka, teologija treba biti sposobna usvojiti psihološke i sociološke dimenzije koje pomažu prodrijeti dublje u razumijevanje ljudskoga duha, ali ne odustajući od posebnosti teološkoga doprinosa u sve snažnijem dojmu o brzini kulturoloških promjena.
U vremenu u kojem živimo teologija ima iznimnu i zahtjevnu zadaću uspostavljanja susreta, među kojima je ponajprije ekumenski, ali i međureligijski. Teologija otvara prostore traženja istine o svemu, propitivanje stvarnosti, što vodi u poniznost koja ne obescjenjuje drugoga čovjeka. Naše svjedočenje Isusa Krista vodi u privlačnost i poštovanje svake ljudske osobe i svega stvorenja.
5. Dragi slavljenici i uzvanici, tijekom 350 godina ovaj je Fakultet imao vrsne nastavnike i studente. Za njih danas zahvaljujemo Gospodinu, a u svojim nakanama posebno molimo za dar onoga istog Duha koji je vodio njih, da vodi i nas, kako bi Fakultet bio evanđeoski i znanstveno privlačan. Molimo da svekolika akademska zajednica našega Fakulteta bude prožeta snagom onih nadahnuća koja povezuju i grade zajedništvo kako u Fakultetskoj obitelji tako i u velikoj zajednici Sveučilišta u Zagrebu, promičući uvijek istinu u ljubavi.
