Kardinal Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački
Homilija na Misi polnoćki
Zagreb, Katedrala, Božić 2018. godine.
Liturgijska čitanja: Iz 9,1-6; Tit 2,11-14; Lk 2,1-14
Draga braćo i sestre!
1. Sveta je ova noć koja je od vječnosti izabrana kao početak spasenja i otkupljenja svijeta. Uistinu sveta je ova noć, jer je nepovratno označena Božjim zahvatom koji nas uvijek iznova iznenađuje budeći u nama životnu nadu. Ovo je noć u kojoj je utjelovljeni Sin Božji ušao u našu ljudsku stvarnost i snažno je obilježio za sva vremena. Došao je k nama kao maleno Dijete u jaslama.
To maleno Dijete naš je Bog koji nas istodobno zbunjuje i privlači. Tako je nevjerojatno siromašan da je za kolijevku dobio jaslice, a tako uzvišen u svome dostojanstvu da je njegovo rođenje u Betlehemu počašćeno pjesmom mnoštva nebeskih stvorenja uz himne slave i hvale. Kao i sva djeca, slab je i bez riječi, ali prema prorokovim riječima, što smo ih upravo čuli, »na plećima njegovim vlast je i nazvan je imenom: ꞌSavjetnik čudesni, Bog silni...ꞌ« (Iz 9,5).
2. Ojačani Njegovom snagom i mi smo se noćas oduprli tromosti i pospanosti te poput pastira, što ih je neočekivani glas potaknuo da pođu prema jaslicama, krenuli iz svojih kuća prema našoj Prvostolnici te se na neki način pridružili pastirima koji su govorili: »Hajdemo… Pogledajmo što se to dogodilo, događaj koji nam obznani Gospodin« (Lk 2, 15).
Izišli smo iz svojih domova i već u samom hodu doživjeli božićni ugođaj, koji doziva u spomen uvijek nam drage osjećaje i događaje, iz više ili manje davnih vremena. Ovo je noć koja obnavlja želje za boljim životom i svijetom u kojem se ljudi više međusobno poštuju i u kojem vlada pravednost. Nije li upravo to tajni san našega srca, čežnja koja je u temelju svih drugih želja? Naime, Božić ne može i neće nikada zastarjeti, jer on je ne samo božansko, nego i duboku ljudsko otajstvo. Postavši čovjekom, Bog je uzdigao ljude na dostojanstvo djece Božje.
Upravo to je razlog da smo noćas izašli iz svojih kuća i došli u našu Prvostolnicu, jer smo osjetili da nas u dubini našeg srca nešto potiče i poziva. Poput betlehemskih pastira u ono vrijeme i mi smo noćas vidjeli, ili bolje rečeno osjetili svjetlo koje nam u dubini duše govori: Dođi! Zato smo noćas ovdje, jer Božić i Polnoćka idu zajedno.
3. Čuli smo anđeoski navještaj: »Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod« (Lk 2,10). Prva riječ što je anđeli izgovaraju, navještaj je radosti. Očito je da ta radost silazi s nebeskih visina i zato se od one Betlehemske noći više nije ugasila. I mi smo sada ovdje u ovom božićnom bogoslužju da bismo postali dionici te anđeoske radosti.
Anđeo je navijestio radost za sav narod. Dakle, ta radost nije rezervirana samo za neke, privilegirane, moćne, poznate. Ona je upućena svima, a maleni, jednostavni i siromašni, lako joj se otvaraju. U jednostavnosti srca i siromaštvu duha pridružimo se ovog Božića onima koji u poniznosti pristupaju Djetetu u jaslicama.
4. Draga braćo i sestre, ova je katedrala kao i Betlehem mjesto gdje Bog dolazi da bi susreo ljude. On dolazi da bi nam se približio u Djetetu Isusu. Zašto? Kako nas ne bi prestrašio i zbunio svojom slavom, On Kralj kraljeva, postao je malo Dijete da bi nam pokazao put života i radosti, a ne put umišljenosti, drskosti, oholosti, taštine i praznine.
Došao je da zauvijek bude Emanuel – s nama Bog. Došao je pozvati nas da svoj umorni pogled usmjerimo prema Njemu, jer gledajući Njega čovjek se odmara, čovjek se obnavlja. S pogledom na Njega otvara nam se nebo koje, usprkos svim drugim ponudama, u dubini svoga srca tražimo. Da, promatrajući u vjeri Dijete u jaslicama vidimo nebo i zato možemo drugim očima vidjeti zemlju te u svakom ljudskom licu otkrivati izvornu ljepotu, ono sveto i nepovredivo, što dolazi od samoga Boga. Dijete u jaslicama govori nam istinu, otkrivajući nam tko je naš Stvoritelj i koji je pravi cilj našega života, kakva će biti naša budućnost, ona konačna, vječna. U Božiću čovjek pronalazi sebe, istinu o samom sebi, o svojoj ucijepljenosti u Boga.
5. Dragi prijatelji, jaslice nam pomažu usmjeriti pogled prema Djetetu Isusu. Ne ostanimo hladni i rastreseni. O, kako bismo željeli primiti Dijete Isusa u svoj naručaj! O, kako bismo još više htjeli i mi biti zahvaćeni tom milinom, prema nama ispruženih malenih ruku Boga – Djeteta, rođena za nas.
O, kako nam je svima potreban Bog koji je postao čovjekom i došao nam kao skromno Dijete položeno u jaslice da bismo osjetili koliko smo prihvaćeni i blagoslovljeni na svojim životnim putovima, da bismo jednostavno osjetili da nas Bog ljubi. On nas poziva da ušima vjere čujemo poruku Djeteta u jaslicama: Dobro je i lijepo što postojiš. Ja sam s tobom na tvom životnom putu.
Želio bih da ove riječi snažno dopru do onih koji nisu mogli doći u crkvu na slavlje mise polnoćke, a koji su sada povezani s nama putem elektroničkih medija. Želio bih da dožive Božić kao dar od Boga. Stoga, neka bolesni, napušteni i siromašni, osjete da je Bog večeras s nama, da u svome Sinu, koji je u Betlehemu postao Emanuel – Bog s nama zauvijek, na poseban način živi njihovu stvarnost.
6. Noćas svi imamo pokraj sebe Prijatelja Isusa koji nas nikada neće napustiti, koji nam donosi radost, mir i sreću. Recimo i mi jedni drugima: Sretan Božić, jer Božić je prijatelj svima, a posebno siromašnima. Stoga neka Božić zahvati nas i svako ljudsko srce da bismo se rodili na nov život u kojem će osamljeni i napušteni, starije osobe i stranci osjetiti Božić među nama. Takav nam je Božić potreban.
Predraga braćo i sestre, dragi prijatelji, sudionici ove hrvatskim Božićem raspjevane polnoćke u Stepinčevoj katedrali, čestitajući vam Božić, želim vam radost Božje blizine: radost koja ispunja naša srca onom milinom koju samo Bog može dati, radost koju nam nitko ne može oduzeti.
Svoje čestitke i želje povjeravam zagovoru Marije, Majke Isusove i Majke naše, moleći je da nas uvede u osjećaje vjere, ljubavi i poklonstva, kojima je ove noći u svoje naručje primila Božjeg Sina i položila ga u jaslice.
Vama i svima vašima sretan i blagoslovljen Božić! Amen.
