Kardinal Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački
Homilija prigodom hodočašća svećenika Zagrebačke nadbiskupije u Pribić,
rodno mjesto sluge Božjega kardinala Franje Kuharića
Pribić, 2. listopada 2019. godine.
Draga braćo biskupi, prezbiteri i đakoni,
drage sestre redovnice i dragi bogoslovi,
dragi župljani Župe svetoga pape Siksta,
cijenjeni predstavnici županijskih i općinskih vlasti,
braćo i sestre!
1. Svake godine, na godišnjicu smrti dragoga nam zagrebačkog pastira, sluge Božjega kardinala Franje Kuharića, 11. ožujka, u Zagrebu, u našoj prvostolnici slavimo Euharistiju. U njoj zahvaljujemo za darove po njemu primljene od Gospodina, moleći za pokoj Kardinalove duše, kao i na nakane naše Crkve, koja u životu našeg Sluge Božjega prepoznaje nadahnuće i pratnju Božjega Duha.
Tako smo učinili i ove godine, spominjući se posebno 100. obljetnice njegova rođenja. Uz to, povezujući svoje želje i poticaje s više strana, odlučili smo ovdje u Pribiću postaviti lik kardinala Franje, pokraj ove župne crkve svetoga Siksta, pape, s kojom je vezan rođenjem i krštenjem, djetinjstvom i mladošću; koja je u njegovoj duši ostavila biljeg i – na stanovit način – bila prisutna u njemu cijeloga života.
Odlučili smo podići kip koji neće biti samo spomenik jednomu znamenitom čovjeku Crkve iz ovoga kraja, nego postaviti likovni znamen koji govori porukom Evanđelja, koji poziva i privlači, koji upućuje na Isusa Krista. Naime, time je bio prožet sav život na zemlji, svećeništvo i biskupska služba kardinala Franje. I sada je njegov lik pred nama. Kardinal Franjo Kuharić nikada se nije odvojio od svoga rodnog kraja, ali se ipak danas tako vidljivo u njega vratio.
2. Ovu liturgiju Šestog časa i blagoslov kipa slavimo u tjednu koji sadrži lijepe spomene povezane s kardinalom Kuharićem. Danas se spominjemo svetih Anđela čuvara. To je ujedno dan spomena koji je svakako bio jedan od najradosnijih za našega Kardinala, jer je na današnji dan 1998. godine Zagreb drugi put pohodio sada sveti papa Ivan Pavao II. i ponovno se pomolio na grobu kardinala Alojzija Stepinca, a sutradan, 3. listopada, svečano je u Mariji Bistrici proglasio slugu Božjega Alojzija blaženim. U petak, 4. listopada, slavimo spomen sv. Franje Asiškoga, čije ime kardinal Kuharić nosi. To ime, u crkvi ispred koje stojimo izgovoreno je u obredu krštenja, 16. travnja 1919. godine, drugi dan nakon Kardinalova rođenja.
Braćo i sestre, Bog nam je u svojoj ljubavi darovao da dođemo na svijet na određenome mjestu, u određenoj obitelji, u određenoj domovini i narodu. Ovdje je mali Franjo učio slaviti Boga i poštivati njegove darove: stvoreni svijet te povezanost ljudskoga rada, zemlje i ljudskih spoznaja kojima se, u suradnji s Bogom, može oplemeniti svijet.
Gledajući život kardinala Franje, ovdje nalazimo korijene njegove ljubavi prema čovjeku, jednostavnomu, malenomu, sa svojim brigama i poteškoćama, ali sa svojom veličinom dostojanstva koje nitko nema pravo narušiti ili obescijeniti. Ovdje nalazimo tragove ljubavi prema obitelji i isticanju njezine važnosti i povezanosti s Bogom snagom molitve koja duboko zahvaća svakodnevicu. Ovdje je odgajan u poštivanju Božjih zapovijedi i svetosti dana Gospodnjega. Ovdje je primao ljubav koja je svoj izvor imala u svetoj Misi, u otajstvu Božje ljubavi koja je trajno s nama u Presvetoj euharistiji. Ovdje je rastao u pobožnosti prema Blaženoj Djevici Mariji. Ovdje je u svome srcu čuo Isusov poziv da ga izbliza nasljeduje u svećeničkoj službi. Ovdje je gledao primjere svetosti, pri čemu je bio svjedokom i suradnikom blaženoga Alojzija Stepinca.
Ovdje se oblikovala Kardinalova osjetljivost za društvenu pravednost, za težnje hrvatskoga naroda prema slobodi i za izgradnju društva po mjeri Očenaša na dobrobit svakoga čovjeka. Ovdje je bio u dodiru s trpljenjem i kušnjama, s raznim stradanjima i pokušajima da se u društvu nametnu ideološka polazišta, odmaknuta od Boga i Crkve. Ovdje je njegov pogled tražio vidike izvan rodnoga kraja, posebno susrećući odlaske iz Domovine, da bi kasnije sebe založio za učvršćivanje cjelovitoga hrvatskoga narodnog bića u Domovini i inozemstvu.
3. Draga braćo i sestre, u Božjem planu sve je prožeto ljubavlju. Sluga Božji kardinal Franjo za svoje je biskupsko geslo uzeo riječi iz upravo naviještene Prve poslanice sv. Ivana apostola: »Bog je ljubav«. To je sveobuhvatna istina. Ona je temelj i uporište naše radosti i utjehe, snage, sigurnosti i pouzdanja našega. Sveti Augustin, tumačeći taj izričaj, kaže: »Da kao pohvala ljubavi, osim toga, nije ništa napisano u Poslanici ili, bolje, u ostatku Svetoga pisma, a da smo iz usta Božjega Duha čuli samo tu tvrdnju, ništa drugo ne bismo trebali tražiti«.
Istina da je Bog ljubav očitovala se na neizreciv način u Isusu Kristu, u davanju njegova života za nas. Objavljeno nam je da je naš Stvoritelj, nebeski Otac, žrtvovao svoga ljubljenoga Sina, da bi nas oslobodio od grijeha i da bismo u Njemu imali život. Smijemo reći da je kardinala Kuharića najdublje privukla i zahvatila ta neizreciva stvarnost. Na nju se uvijek vraćao: i kad je govorio o čovjekovu dostojanstvu ljudima koji ne vjeruju u Boga, i kada se obraćao svećenicima u njihovu poslanju, ističući Učiteljeve riječi da nismo mi izabrali njega, nego on nas i poslao nas da rod donosimo (usp. Iv 15, 16).
Pozvani smo u život Božjom odlukom, jer nas on voli. Postojimo, u prolaznosti i vječnosti, jer smo trajno dionici njegove ljubavi. Prihvaćajući sebe kao Božji dar, prihvaćam najuzvišeniji dar koji mi Bog daruje – njegova ljubljenoga Sina, koji se prinosi za mene i za moje grijehe, da bi mi darovao vječni život. Prihvaćajući drugoga kao Božji dar za mene i darujući se drugima, ulazim u predivno zajedništvo Božje ljubavi.
4. U Pribiću, na ovome mjestu od sada ćemo, braćo i sestre, zahvaljujući umjetniku, susretati Kardinalov lik s blagim osmijehom. Vjerujem da ćemo ga i mi zahvalno pozdraviti, u prolazu ili u kratkom zaustavljanju pred njim. A pokaznica u njegovim rukama upućivat će nas na Euharistiju, neizmjerni Božji dar, upozoravat će nas da i mi budemo očitovanje Kristove prisutnosti u svijetu i da osobito mi, kršćanski vjernici, ne budemo sebični.
Ovaj kip nam pokazuje da je zemaljski život našega subrata Franje bio neodvojiv od Boga koji nam se darovao u Euharistiji, ali jednako tako da ni naš život nije razumljiv bez Boga i bez ljubavi koja se žrtvuje za drugoga.
Čuli smo apostola Ivana koji kaže da » Boga nitko nikada ne vidje«. Ali postoji način da ga se vidi, a to je naša ljubav jednih prema drugima. Siguran sam da će ovaj kip biti poticaj na dobro i na uzajamnu ljubav, da bi Bog bio po nama vidljiv u svijetu. Ta ljubav poziva nas na obraćenje i ispravlja loše navike i ponašanja. Štoviše, poziva nas na Gozbu ljubavi u zajedništvo Euharistije, da bismo i mi mogli u svijet donijeti uskrsloga Krista i po Njemu blagoslov na sva mjesta u kojima živimo i djelujemo i tako biti svjedoci vječnosti u prolaznosti ovoga svijeta.
5. Draga braćo i sestre, slaveći danas spomen svetih Anđela čuvara, spomenimo se riječi iz Knjige Izlaska: »Šaljem, evo, svog anđela pred tobom da te čuva na putu i dovede te u mjesto koje sam priredio« (Izl 23, 20.21). Kada promatramo svoje živote, vidimo da su Božji putovi čudesni. Takav je bio i onaj koji je kardinala Franju iz Pribića vodio u služenju Crkvi, hrvatskomu narodu i svakom muškarcu i ženi što ih je susretao. Ovdje je naučio i ponavljao molitvu Anđelu čuvaru koji je išao pred njim, čuvao ga i doveo, vjerujemo, na mjesto Božje radosti i blaženstva.
Anđeli nas uvijek dovode pred Božju prisutnost, pred koju donosimo svoje živote, provjeravamo svoje odluke i izbore. Anđeli čuvari su nam dani da se ne bojimo i da ne budemo osamljeni. Pomažu nam prepoznati put nebeskoga kraljevstva i vječnosti, ali nam pomažu da i mi sami budemo čuvari života drugih, osobito najmanjih.
Te anđeoske oznake prepoznajemo u životima svetih. One su vidljive i u životu sluge Božjega kardinala Franje Kuharića. Kolike je samo vodio i doveo u Božju prisutnost. Malenima i jednostavnima bio je pomoć i utjeha. Pojedince i sav narod hranio je nadom te liječio rane ranjenih, prognanih i izbjeglih. Kao pastir postojano je pokazivao sigurnost Isusova puta i Očeva doma.
Radosno zagledani u lik sluge Božjega kardinala Franje Kuharića, pouzdano zazivamo zagovor svetih anđela, Majke Božje Dolske i blaženoga Alojzija Stepinca, da se ni mi, ni naša domovina Hrvatska ne izgubimo u sebičnosti i zamkama Božjega neprijatelja, nego da budemo i ostanemo sačuvani u Božjoj ljubavi.
Amen.