Kardinal Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački i metropolit,
veliki kancelar Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
Uvodna riječ na otvorenju 57. Teološko-pastoralnoga tjedna
Zagreb - Šalata, 24. siječnja 2017. godine.
Raduje me što vas i ove godine mogu pozdraviti sabrane u Velikoj dvorani Međubiskupijskog sjemeništa na Šalati, na tradicionalnom skupu Crkve u hrvatskom narodu, prigodom 57. Teološko-pastoralnog tjedna. Posebna zahvalnost ide našem Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu za organizaciju Tjedna. Zahvaljujemo i Međubiskupijskom sjemeništu, koje svake godine spremno otvara svoje prostore za ovaj veliki crkveni događaj. Ovogodišnja tema Teološko-pastoralnog tjedna je: »Neophodnost dijaloga i pomirenja u hrvatskom društvu«.
Ekleziologija zajedništva Drugog vatikanskog koncila pretpostavlja da je dijalog u životu Crkve bitan. Crkva će uvijek postojati kao dijaloški događa, jer njezini članovi, svaki svojom ulogom i sposobnošću, slobodno napreduju u vjeri, nadi i ljubavi. U Gaudium et spes čitamo: »Crkva je znak onoga bratstva koje dopušta i jača iskreni dijalog, ona je to snagom svojega poslanja: da naime rasvijetli čitav svijet evanđeoskom porukom te da sve ljude bilo kojega naroda, rase ili kulture sabere u jednome Duhu« (GS, 92).
Za papu Franju dijalog je nužno uključen u samu evangelizaciju. Sveti Otac vidi tri područja dijaloga u kojima današnja Crkva mora biti prisutna da bi promicala puni razvoj ljudskog bića i težila općem dobru, a to su: dijalog s državama, zatim dijalog s društvima – koji obuhvaća dijalog s kulturama i znanostima – te dijalog s drugim vjernicima koji ne pripadaju Katoličkoj Crkvi. Papa naglašava kako Crkva govori na temelju svjetla koje joj daje vjera. Ona time daje doprinos svojega povijesnog iskustva i to čuvajući trajni spomen na živote i trpljenja ljudskih bića. Svjetlo vjere nadilazi ljudski razum, ali ima i značenje koje može obogatiti one koji ne vjeruju te potiče razum da proširi svoje vidike (usp. papa Franjo, Evangelii gaudium, 238).
Crkva naviješta Evanđelje mira (usp. Ef 6,15), stoga je pozvana biti mirotvorna i u skladu sa svojim poslanjem promicati pomirenje. S kršćanskog gledišta pomirenje i opraštanje jedini je put koji vodi k miru. U tom procesu papa Franjo daje povlašteno mjesto dijalogu kao prostoru susreta u kojem nema isključenih. On kaže: »Glavni tvorac, povijesni subjekt toga procesa, jesu ljudi i njihova kultura, a ne neka klasa, manjina, skupina, elita. Ne trebamo projekt koji su osmislili malobrojni za malobrojne, ili prosvijetljenu ili glasnu manjinu koja si prisvaja pravo da govori u ime svih. Riječ je o dogovoru za zajedničko življenje, o socijalnom i kulturnom sporazumu« (EG, 239), upozorava papa Franjo.
Razmišljajući o temi ovogodišnjeg Teološko-pastoralnog tjedna čini mi se da je težište stavljeno na riječi u hrvatskom društvu. Stoga je opravdano pitanje što se to danas događa u hrvatskom društvu, kojim promjenama svjedočimo, tko su tvorci tog procesa, kakav je odnos onoga što se događa u narodu i onoga što se nameće u javnosti, koje je mjesto i kakva uloga naše Crkve u postupku tranzicije koja je u tijeku? Jesmo li kao Crkva proročki svjedoci temeljnih vrijednosti pravednosti, istine i čestitosti, koje su u temelju svake obnove, potičemo li također dijalog, pomirenje i društvenu povezanost kao važne čimbenike za budućnost naroda i društva?
Nadamo se da ćemo na ta i slična pitanja pokušati odgovoriti tijekom Teološko-pastoralnog tjedna što ga sada započinjemo. Dopustite mi da zaključujući ovo obraćanje parafraziram misli iz jedne svoje propovijedi: danas hrvatsko društvo čezne za unutarnjim prijateljem. Budimo jedni drugima prijatelji, budimo unutarnji prijatelji Hrvatske. Nastojmo prepoznavati dobro u svojoj sredini, promičući povjerenje, šireći nadu i gradeći zajedništvo u hrvatskom društvu.
Zahvaljujem predavačima i svim sudionicima ovog Susreta. Svima želim obilje Božjeg blagoslova!
