Riječ Nadbiskupa

Draga braćo i sestre!

            Radosna srca pozdravljam sve sudionike ovoga akademskog čina, prigodom proslave dana Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a našem Fakultetu na čelu s veleučenim dekanom, prof. dr. Mariom Cifrakom srdačno čestitam. Posebno pozdravljam sve nazočne ugledne goste, onim redom kako je to učinio gospodin Dekan.

            Dopustite mi da u svom obraćanju ovdje sabranom zboru samo usput svratim pozornost na neke naglaske pape Franje iz Apostolske konstitucije o crkvenim sveučilištima i fakultetima Veritatis gaudium – Radost istine. Naime, Papa je u kontinuitetu sa svojim prethodniciama i s velikom kršćanskom tradicijom, u tom dokumentu iz prosinca 2017. godine, uputio apel na sve djelatnike akademskog obrazovanja i znanstvenog istraživanja, ne samo crkvenog, za »velikodušni i usklađeni napor u smjeru radikalne promjene paradigme« (VG, 3). Dapače, traži napor koji treba ići, citiram Papine riječi »u smjeru smione kulturne revolucije« (Isto, 3).

            Papa Franjo, duboko svjestan nužnosti reforme sveučilišnog studija da bi se isti mogao suočiti s potrebama današnjeg globaliziranog svijeta, u uvodu u spomenutu Konstituciju nije se ustručavao izreći jasan poziv na hitan zadatak takve reforme kako bi se odgovorilo na izazove našega vremena. Sveti Otac izričito naglašava da danas ne proživljavamo samo epohu promjena, nego pravu pravcatu promjenu epohe.

            Ta promjena epohe obilježena je složenom antropološkom i socio-okolišnom krizom. U toj krizi svakoga dana sve više susrećemo pokazatelje koji »upućuju na to da su zbog velike brzine promjena i degradacije, stvari sada došle do prijelomne točke; oni se očituju kako u velikim prirodnim katastrofama tako i u društvenim pa i financijskim krizama«, kaže papa Franjo u svojoj Enciklici o brizi za zajednički dom, Laudato si' (br. 139.). On naglašava kako je potrebna promjena modela globalnog razvoja kao i redefiniranja našega shvaćanja napretka (usp. Isto, 194.). Istodobno Sveti Otac ističe da je problem i u tome što još uvijek nemamo kulturu potrebnu za suočavanje s takvom krizom, kao ni vodstva koje će pokazati novi put (usp. Isto, 53., 105.).

            Stoga Papa na svim područjima promovira dijalog, koji se sastoji u nastojanju i nije tek samo taktički stav, nego »unutarnja potreba za zajedničkim iskustvom radosti Istine i za produbljivanjem njezinog značenja i praktične primjene« (VG, 4). Dijalog potiče rast univerzalne ljudske svijesti koja služi onoj kulturi susreta, tako dragoj papi Franji. Ta kultura susreta otvorena je svim kulturama »zahvaljujući uzajamnoj razmjeni vlastitih darova u prostoru svjetla što ga je otvorila ljubav Boga za sva njegova stvorenja« (Isto, 4).
 
            Sveti Otac naglašava i važnost interdisciplinarnosti i transdisciplinarnosti, koja se u svjetlu objave treba provoditi mudro i kreativno. To nastojanje međuovisnosti poštuje »životno i intelektualno načelo jedinstva znanja u razlici i u poštivanju njegovih višestrukih, suodnosnih i konvergentnih izričaja« (Isto, 4). To podrazumijeva i ponudu, ističe Papa, što je daju crkveni studiji koji »skladno i dinamički teže prema jedinstvu svojega transcendentnog izvora i svoje povijesne i nadpovijesne usmjerenosti, što je eshatološki otkriveno u Isusu Kristu« (Isto, 4).

            Papa Franjo potiče i hitno »umrežavanje« između raznih sveučilišnih ustanova da bi odlučno aktivirale prikladne sinergije s akademskim ustanovama različitih zemalja »kao i s onima koji se nadahnjuju na drukčijim kulturalnim i vjerskim tradicijama« (Isto, 14). Radi se o sustavnoj i uzajamno povezanoj suradnji u službi čovječanstva koje živi, kako naglašava Papa, u zajedničkom domu. Ta međuovisnost obvezuje nas da na svijet gledamo kao na zajednički projekt.

            Papa upozorava na posebnu obnoviteljsku zadaću Crkve, koju je pokrenuo Drugi vatikanski koncil, da živi katolištvo koje je obilježeno kvascem jedinstva u različitosti i zajedništva u slobodi. To zahtjeva i potiče polarnost u napetosti između pojedinačnoga i općega, između jednoga i mnogostrukoga, između jednostavnoga i složenoga, jer poništenje te napetosti protivi se životu Duha, ističe Papa (usp. Isto, 4).

            Uvod u svoju Konstituciju Veritatis gaudium, papa Franjo završava pozivom na temeljitu reformu crkvenih studija koji se »ne mogu ograničiti na prenošenje spoznaja, stručnosti i iskustava ljudima i ženama našega doba, koji žele rasti u svojoj kršćanskoj svijesti, nego trebaju preuzeti hitnu zadaću izradbe intelektualnih alata koji se mogu predložiti kao paradigme djelovanja i mišljenja, korisne za navještaj u svijetu obilježenom etičko-religijskim pluralizmom. To zahtjeva ne samo duboku teološku svijest nego i sposobnost shvaćanja, planiranja i provođenja sustava predočivanja kršćanske religije, koje je sposobno duboko prodrijeti u različite kulturalne sustave« (Isto, 5).

            Poštovana sveučilišna zajednice i dragi ugledni gosti, u ovoj promjeni epohe, kako bi to rekao papa Franjo, koju doživljavamo, otvaraju se nove i široke perspektive. S otvorenošću i pouzdanjem u Duha koji nam se daje potrebno je s povjerenjem prihvatiti nove izazove. 
           
           Stoga mi je drago da danas mogu čestitati vama, drage studentice i studenti, koji svoja višegodišnja nastojanja i rad krunite diplomom koja će vam uskoro biti svečano uručena. Čestitam vašim roditeljima, i svima koji su vas pratili na dosadašnjem putu. Svojim budućim poslanjem i radom dajte svoj velikodušan doprinos Crkvi i hrvatskom društvu u izazovima globalnih promjena.
            Na sve zazivam obilje Božjeg blagoslova.