Riječ Nadbiskupa

 
 
Draga braćo i sestre, Kristovi vjernici, i svi ljudi dobre volje!
 
1. Vrijeme koje je prethodilo ovogodišnjoj svetkovini Uskrsa, tog najvećeg kršćanskog blagdana, iznimno je neobično, jer živimo iskustvo širenja bolesti koja pogađa našu domovinu i sav svijet i koja je uvelike zaustavila redoviti tijek života, unijela nesigurnost te poremetila blizinu ophođenja i susreta. Nama pak u Zagrebu i okolici, posebno u mjestima podno Medvednice, koji smo pretrpjeli razorni potres, pojačan je osjećaj ugroženosti. Doživjeli smo dodatno uznemirenje, jer je potres razorio domove i crkve te uzdrmao dušu i osjećaje.
 
2. Uvjeren sam da nam se svima u spomenu duše duboko nastanio prizor onog znakovitog petka, 27. ožujka ove godine, dok smo, zahvaljujući mondovizijskom prijenosu i internetu, sudjelovali u izvanrednom molitvenom činu s papom Franjom na Trgu svetog Petra u Rimu. Papa je molio sam između veličanstvenog pročelja Bazilike i praznog, a k tome i kišom okupanog Trga svetog Petra. Papa sam moli na praznom Trgu u tami, kao autentičan Pontifex, koji gradi most između zemlje koja se nalazi u tjeskobi i neba koje kao da šuti, ali u stvarnosti ono je bilo nazočno pod otajstvenim velom euharistijske prisutnosti.
 
3. Jednostavno i dirljivo bogoslužje: zagovora, klanjanja i blagoslova, što zacijelo nije prenijelo osjećaj tjeskobe, nego je potaknulo ispit savjesti i pojedinaca i čovječanstva, te donijelo poruku nade koja ne postiđuje. Praznina na Trgu, bila je praznina koja je gledano ljudskim očima naizgled prikrivala svu puninu Mističnog Tijela Kristova. Tog je trenutka čitava Crkva, i nebeska i zemaljska, bila prisutna u otajstvu i u gestama Rimskog biskupa, Kristova namjesnika na zemlji, koji je zazivao Božje milosrđe te duhovno i tjelesno spasenje, jer je u ovo vrijeme u ljudskim životima ovladala bezutješna praznina koja sve paralizira. Ta praznina razotkriva našu ranjivost, kao i one lažne i površne sigurnosti  kojima smo oblikovali svoje planove i projekte, svoje navike i prioritete.
 
4. Upravo sada, dok se u mnogočemu osjećamo pogođeni, ranjeni i udaljeni, osluškujemo kako nam Isus govori i poziva nas: »Ne bojte se!«. Isus nas želi osloboditi straha koji je zavladao. Te je večeri Papa naglasio kako nije dovoljno samo vjerovati da Bog postoji, nego je potrebno doći Isusu, otvoriti se njemu, živom i uskrsnulom, prisutnom među nama. Treba se vratiti Isusu, Njemu se povjeriti i s Njime živjeti. Isusu treba otvoriti svoje srce te s Njim računati u svakidašnjem životu. To je obraćenje života na koje smo uvijek pozvani. Isusova nas utjeha jača i ohrabruje te nam ujedno omogućuje prepoznati i doživjeti novu blizinu, koja se gradi u nevoljama i slabostima.
 
5. Nije ovo vrijeme Božjega suda, rekao je papa Franjo, nego naše prosudbe, vrijeme biranja onoga što vrijedi, nasuprot onomu što prolazi, vrijeme razlučivanja onoga što je nužno, od onoga što nije. Pozvani smo vratiti se onome što je bitno, onome što uspijeva izdržati i prevladati svaku životnu kušnju, onome što nije podvrgnuto prolaznom razaranju.
 
6. Braćo i sestre, »puno je već ljudi primijetilo da pandemija koronavirusa, koja je zahvatila svijet, potiče na obnovljeno traženje smisla. Bolest i nepogode poput potresa, tako zorno pokazuju da je čovjek krhko biće. Ta se krhkost ne odnosi samo na pojedince, nego se, zbog međuovisnosti, brzo odražava na cijelome društvu, na sva područja i sve djelatnosti. U dnu svega nalazi se odnos prema životu i smrti, a taj odnos u konačnici sve propituje, očituje vrijednost ili bezvrijednost, definira i redefinira ljudske želje, težnje i iskustva.

Kao kršćani pozvani smo čitati sve događaje upravo u svjetlu Objave, u susretu s Kristovim evanđeljem, u kojemu su pitanja o ljudskoj vremenitosti i nestalnosti usko povezana s uskrsnućem. Valja ponoviti istinu naše vjere tako da jasnije odjekne u nama: Bog se utjelovio u Isusu Kristu i po njegovu trpljenju i uskrsnuću darovao nam je vječni život. Božjim zahvatom u ljudsku povijest ona je preobražena i mi koji vjerujemo preobraženi smo u njoj, i još ne u punini, ali u nadi koja već sada ne postiđuje. Tko god vjeruje u Sina Božjega, ima život vječni (usp. Iv 6).

Iskustva koja trenutno živimo naglašavaju važne istine o čovjeku i svijetu. Sve stvoreno, pa tako ni čovječanstvo, ni povijest nisu stvarnosti nad kojima ljudi mogu imati posvemašnji nadzor. Dio smo otajstva, one stvarnosti koja se samo u okvirima zemaljskoga ne može ni shvatiti ni protumačiti ni živjeti« (Uskrsna poruka 2020. godine, br. 2-3).
 
7. Živa Kristova prisutnost suprotstavlja se lancu zla, tvrdoći i sporosti srca. Isus je uz nas i osjećamo ga osobito u povezanosti i sjedinjenju u molitvi. Stoga, braćo i sestre, molitvom dodirnimo, prihvatimo i zagrlimo sve kojima je potrebna blizina Boga i čovjeka. To su ponajprije oboljeli, njihove obitelji i stradali u potresu. Molimo ovih dana posebno za naše liječnike i zdravstveno osoblje, za one koji nam omogućuju življenje u teškim okolnostima, od karitativnih djelatnika i socijalnih radnika, do policije, vojske, vatrogasaca, medija i drugih služba, kao i nositelja državnih i društvenih odgovornosti te dragovoljaca. Pozvani smo čuvati vlastiti život kao i živote onih s kojima se susrećemo, zbog toga sve pozivam da se odgovorno drže danih uputa ponašanja u ovom posebnom vremenu.
 
8. Braćo i sestre, Krist je umro i uskrsnuo jednom zauvijek i za sve, ali snaga Uskrsa i prijelaz iz ropstva zla u slobodu dobra, događa se u svakom vremenu, događa se i danas, u našem svakodnevnom životu.
Uskrsnuli Gospodin nas potiče da ne budemo prestrašeni pred poljuljanim ili srušenim nadama. Krist, živi i prisutni među nama, naša je istinska nada. On nas poziva da budemo otvoreni budućnosti, onomu prema čemu nas On vodi, gdje nas On čeka.

Svima radosno želim:
Sretan i blagoslovljen Uskrs!