Riječ Nadbiskupa

 
Prečasni gospodine Rektore, poštovani gospodine Dekane, cijenjene profesorice i profesori, ugledni sudionici znanstvenoga skupa, drage studentice i studenti, poštovani uzvanici!

Srdačno vas pozdravljam na Danu Pravnoga fakulteta Hrvatskoga katoličkog sveučilišta. Čestitam vam blagdan vašega zaštitnika, svetoga Martina, i zahvaljujem što ovu proslavu povezujete s promišljanjem o osamdesetoj obljetnici osuđujuće presude blaženomu Alojziju Stepincu i desetoj obljetnici njezina poništenja. Time u središte pozornosti stavljate pitanje koje određuje dostojanstvo pravničkoga poziva: hoće li pravno znanje štititi čovjeka ili opravdavati moć koja ga ponižava?

Sveti Martin ostavio nam je jednostavnu i nezaboravnu sliku. Prema predaji, susrevši siromaha koji je drhtao od hladnoće, mačem je raspolovio svoj plašt i jednom ga polovicom zaogrnuo. U njegovim rukama mač postaje sredstvo zaštite. Čovjek koji je mogao samo proći pokraj potrebitoga zaustavlja se. Onaj koji ima čime zaštititi sebe prihvaća vlastitu izloženost kako bi zaštitio drugoga.

U toj slici prepoznajem duboki smisao vašega poziva. Pravo treba pružiti zaštitu upravo ondje gdje je čovjek sam ne može osigurati: pred nasiljem, samovoljom, klevetom i nepravednom osudom. Pravednost pritom zahtijeva više od suosjećanja. Svakomu čovjeku pripadaju neotuđiva prava koja valja priznati i djelotvorno zaštititi, neovisno o njegovu društvenom položaju, moći ili utjecaju.

Tu se Martinov plašt susreće sa Stepinčevom savješću. Njih povezuje vjernost Kristu koja čovjeku ne dopušta da pred tuđom nezaštićenošću ostane ravnodušan. Martin dijeli plašt koji ga štiti. Stepinac prihvaća gubitak vlastite sigurnosti, ostajući postojan u zajedništvu Crkve i vjeran zahtjevima savjesti. Obojica nas uče da služenje traži spremnost osobno platiti cijenu dobra koje zastupamo.

Zagrebačka Crkva čuva uspomenu na osudu svojega pastira kao trajni poziv na odgovornost. Njegov primjer pokazuje da obveza obrane čovjekova dostojanstva vrijedi i onda kada to donosi nerazumijevanje, protivljenje i žrtvu. Spomen na blaženoga Alojzija obvezuje nas na istinoljubivost, hrabrost i poštovanje svakoga čovjeka, uključujući onoga koji misli drukčije od nas.

Presuda iz 1946. godine ostaje upozorenje na ono što se događa kada politička vlast podredi sud svojim ciljevima. Kada je ishod unaprijed određen, a osoba lišena stvarne mogućnosti obrane, sudski postupak postaje sredstvo progona. Poništenje te presude 2016. godine važan je čin ispravljanja nepravde. Ipak, nijedna naknadna odluka ne može vratiti godine oduzete slobode i pogaženoga dostojanstva. Zato je najdublja pouka ove obljetnice odgovornost da se nepravda pravodobno prepozna i spriječi.

Zahvaljujem sudionicima ovoga skupa što će svojim znanjem pridonijeti rasvjetljavanju tih pitanja. Crkva s pouzdanjem podupire ozbiljno istraživanje izvora, slobodnu znanstvenu raspravu i pošteno utvrđivanje činjenica. Istina zahtijeva strpljiv rad i spremnost da joj podložimo vlastite pretpostavke. Tako proučeno sjećanje postaje izvorom odgovornosti za budućnost.

Drage studentice i studenti, pripremate se za službe u kojima će vaše riječi, potpisi i odluke duboko zadirati u ljudske živote. Učite temeljito. Razvijajte sposobnost razlučivanja i slušanja. Njegujte savjest koja se oblikuje u istini i ostaje budna pred pritiscima. Ne dopustite da vam stručna vještina postane opravdanje za moralnu ravnodušnost. Iza svakoga spisa stoji čovjek; iza svake odgode može stajati nečija tjeskoba; iza svake nepravedne odluke ostaje rana koja pogađa obitelji i naraštaje.

Katolički identitet ovoga Fakulteta poziva vas na osobitu dosljednost: jednaku zaštitu dostojanstva svakoga čovjeka. Neka se ovdje odgajaju pravnici kojima će ljudi moći povjeriti svoju ranjivost, uvjereni da njihova slabost neće biti iskorištena.

Od svetoga Martina učimo zaustaviti se pred nezaštićenim čovjekom. Od blaženoga Alojzija učimo ostati uspravni kada nas vjernost istini izloži nepravdi. Neka vas njihov primjer prati, a Krist, kojemu su obojica služila, učvrsti u mudrosti, pravednosti i hrabrosti.

Vašemu Fakultetu želim da bude mjesto na kojemu se stječe cjelovito znanje, oblikuje savjest i odgajaju ljudi dostojni povjerenja. Ovomu znanstvenom skupu želim da pridonese potpunijemu poznavanju života i svjedočanstva blaženoga Alojzija Stepinca te pravnoj prosudbi njegove nepravedne osude. Neka osnaži našu zajedničku odgovornost da pravo uvijek bude u službi pravednosti i ljudskoga dostojanstva.