Kardinal Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački
Pozdravni govor na znanstvenom kolokviju: »Hrvatska i Europa 30 godina nakon pada Berlinskog zida«
Zagreb, Hrvatsko katoličko sveučilište, 22. listopada 2019. godine.
Drage studentice i studenti, veleučeni profesori i predavači Hrvatskoga katoličkog sveučilišta,
poštovani prijatelji i gosti, braćo i sestre u Kristu!
Drago mi je da je prigodom Dana Odjela za sociologiju Hrvatsko katoličko sveučilište organiziralo znanstveni kolokvij na temu: »Hrvatska i Europa 30 godina nakon pada Berlinskoga zida«. Radosna srca pozdravljam visoko cijenjene ugledne sudionike znanstvenog kolokvija. Znakovito je i to što se ovaj akademski čin poklapa s liturgijskim blagdanom svetog pape Ivana Pavla II., čija je crkvena služba, osobito njegov dugi pontifikat, neodjeljivo povezan s neočekivanim i obećavajućim preokretom događanja u zemljama Srednje i Istočne Europe, što je imalo i širi utjecaj za geopolitički tijek svjetske povijesti. Godina 1989. predstavlja se kao vrhunac tih događanja, a rušenje Berlinskog zida postalo je simbolom urušavanja komunističkoga režima.
Smijemo slobodno reći da je tim procesima Crkva svojim unutrašnjim zalaganjem, utemeljenim na biblijskoj antropologiji da svaki čovjek nosi u sebi sliku Božju te stoga zaslužuje poštivanje, dala valjan doprinos i to prvotno u obrani i promicanju prava svake ljudske osobe. U snažno ideologiziranoj okolini, gdje je partijska privilegiranost i nametnuta diskriminacija ostalih građana, gušila svijest o jednakopravnom ljudskom dostojanstvo svakog građanina, bez obzira kakva god bila njegova osobna uvjerenja, takvo crkveno zalaganje velika većina građana prepoznala je kao širenje ozračja slobode i otvaranje prostora za rješenja koja će i na političkom području omogućiti nove putove demokratizacije ljudskoga društva. U tom povijesnom procesu opterećenom nizom mučnih iskustva nepravde i mržnje, teškim socijalnim sukobima i gospodarstvom u raspadu, počele su se buditi nove nada i povjerenje prama boljoj budućnosti.
To smo i mi u Hrvatskoj, kao i u tadašnjoj federalnoj tvorevini, osjetili, živjeli i jačali nadu da je moguće promijeniti europski poredak koji je proizašao iz Drugoga svjetskoga rata i zapečaćen ugovorima na Yalti. Hrvatski Episkopat i sveukupna tadašnja Biskupska konferencija dali su podršku demokratizaciji našega društva, posebno svojim porukama i izjavama, što bi zaslužilo posebnu analizu.
Na zasjedanju BKJ, 12. listopada 1988. godine, osnovana je Komisija »Iustitia et pax«. Ona je u sastavu: Srećko Badurina, predsjednik, Josip Bozanić, dopredsjednik, te članovi: Živko Kustić, Josip Turčinović i Tomislav Janko Šagi-Bunić, imala konstituirajuću sjednicu 7. travnja 1989. godine. Drugu, izvanrednu sjednicu, održala je 11. studenoga 1989. godine, dva dana nakon pada Berlinskog zida. Na toj smo sjednici u svjetlu najnovijih zbivanja u Europi razmotrili i razvoj događaja u nas.
U priopćenju, od 11. studenoga 1989. godine, s Izvanrednog sastanka Komisije »Iustitia et pax« o aktualnoj društveno-političkoj situaciji čitamo i ovo:
»Velik je korak kod nas učinjen kad se načelno usvojilo da je bitan preduvjet demokracije pravna država. Nije od manjeg značenja ni činjenica da se jednako prihvatilo načelo da je preduvjet pravne države nezavisno sudstvo. Ali nisu još jednako razjašnjeni preduvjeti za ostvarenje nezavisnog sudstva. Jedan od najvažnijih je svakako i taj da zakonodavac unaprijed zakonski strogo precizira svu materiju s područja krivičnog i kaznenog prava. Civilizacijska je, naime, tekovina od vremena rimskoga prava da se sve odredbe i svi izrazi toga područja tumače u najužem smislu u korist okrivljenoga. Zato, može li u pravnoj državi građanin bilo sudski bilo politički odgovarati primjerice za kontrarevoluciju, nacionalizam, (…) separatizam, klerikalizam, klerofašizam, kleronacionalizam i slično, dok zakonodavac nije precizno odredio u čemu je nedopustivost ili kažnjivost inkriminacije koja se pokriva tim i sličnim izrazima? I tko ima pravo na takva inkriminiranja?«.
Možda bi o toj temi, uzevši u obzir neke nove nijanse, bilo potrebno ponovno pokrenuti stručnu diskusiju.
A današnjem znanstvenom kolokviju, kojem prisustvuju u većini studenti, koji su rođeni poslije pada Berlinskoga zida, želim uspješan rad, zauzetu diskusiju i plodne zaključke.
Neka nam nebeski zagovor, pape hrvatske nade, svetog Ivana Pavla II., izmoli obilan blagoslov od dobroga Boga.
