Kardinal Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački
Homilija na danjoj Misi
Zagreb, Katedrala, Božić 2020. godine.
Draga braćo i sestre!
1. Danas na svetkovinu Božića sabrali smo se u posebnim okolnostima pandemije u našoj prvostolnici, koja je ranjena potresom, da navijestimo veliku radost koja glasi: Bog je postao čovjekom. Misno evanđelje to ovako sažimlje: „U početku bijaše Riječ… Sve postade po njoj… I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine“ (Iv 1, 1. 3. 14.). Poznate riječi i uvijek nove i svježe, posebne i za ove okolnosti. Onaj koji je nebo ispunio milijardama galaksija, postaje malo dijete i započinje od Betlehema. U svemu tome mora biti nešto uistinu istinito.
Onaj koji je odijelio svjetlo od tmina, nebo od zemlje, koji je stvorio svemir, dozvoljava da ga pribiju na križ. U svemu tome mora biti nešto uistinu istinito. Ako su za našeg Boga vrhunska mjesta očitovanja betlehemske jaslice i kalvarijski križ, naša se vjera ne može ni razumjeti, ni tumačiti drugačije nego samo Božjom logikom. To su Božji putovi. To je Božja istina.
2. Ljudski razum i ljudski izum ne bi se usudio to tako postaviti. U Betlehemu i na Kalvariji nema iluzije, nema prevare, ni laži. To jamče jaslice i križ. Bog je tamo gdje se razum skandalizira, gdje se ljudska narav opire, gdje se ja, ti, mi, ne želimo naći. Mističarka Simone Weil rado ponavlja da je kršćanski život razumljiv samo tada, kad je u njemu nešto ne sasvim objašnjivo. Bog je vjerojatan, samo ako je u njemu nešto nevjerojatno. Bog je vjerojatan samo ako je u njemu nešto više: objava u snu, djevica koja rađa Boga, jaslice, križ, anđeoska blizina. Samo je Bog mogao izabrati taj put. Ponizni mu vjeruju, radosni što je Bog tako slobodan i tako velik, da rado uzima ono što čovjek ne bi izabrao.
Najveće Božje iznenađenje očituje se u tome da ljubi poniznost. Pogledao je na poniznost službenice svoje, na jednostavnost betlehemske štalice, na skromnost pastira. Bog u poniznosti: to je izazov, to je revolucija Božića. Betlehemski događaj nije lirski ili emotivan interval ljudskoga života. Božić pokreće sud svijetu, a istodobno otkupljuje i spašava čovjeka. Nisu jaslice samo neke intimne obiteljske epizode, one pokreću tihu temeljitu promjenu svjetskih procesa. U tome je Božić uvijek isti i uvijek novi.
3. U svakidašnjemu praćenju vijesti, osobito glede pandemije i svega što je s time povezano, u izravnim ili neizravnim saznanjima o nevoljama i tegobama s kojima se ljudi susreću, lako se pojave dvojbe, nesigurnosti, potištenost i pitanja. Zbog vanjskih ograničenja brže se odustaje od planiranoga. Pogled postaje kraći, a budućnost maglovitija. Čini se da se širi duh bespomoćnosti, uz pojavljivanje raznih samozvanih proroka nesreće, prijetnje i straha. Ali, Krist je došao. Bog je u svome Sinu spasio svijet i to je temelj naše sigurnosti. „Svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. K svojima dođe i njegovi ga ne primiše“ (Iv 1, 10-11). Neprihvaćanjem Boga čovjek odbija nadu.
Ljudi koji su u svojoj poniznosti radosno prihvatili Spasitelja pokazuju stav razmatranja i klanjanja. Nisu jaki, niti vide budućnost ljudi koji se služe nasiljem. Jaki su krotki i ponizni, jer je nasilje uvijek znak nedostatka i ljubavi i razuma, znak nedostatka nade. Božić je prepun nade, jer nudi susret, traženje bližnjih, razumijevanje i sućut. Makar usred ograničenja i nasuprot njih, jer čovjek može biti bliz i poštujući takve okolnosti.
Premda se u izražavanju božićnoga ozračja čini da sve miruje, Božić je prepun gibanja i poziva na pokret, na pogled u budućnost. Božić ne dozvoljava da ostanemo nepokretni, bez perspektive, nego da pokušamo upravo iz ove situacije, iz ove katedrale, ranjene gledati budućnost i Zagreba i Hrvatske. Najveća drama za čovjeka je odmak i skrivanje od Boga.
Kroz povijest svijeta struji ljudsko distanciranje i napuštenost. U svojoj ljubavi Bog se očituje tako da bude svima vidljiv i svima dostupan. Preuzima na sebe teret udaljenosti, udaljenosti koju i sada doživljavamo. On sve to pretvara, na sebi vlastit način, u novu blizinu, Božju blizinu. Ona je neizmjerno potrebna svakome od nas. Uzdignut je na križ da bi sve privukao k sebi. Bog u Isusu usvaja krik čovjeka u očaju: Bože moj, zašto si me ostavio? Po Isusovom uskrsnuću daruje nam svoga Duha da bismo živjeli blizinu, gradili zajedništvo, obdareni slobodom i učvršćeni nadom (usp. Božićnu poruku 2020.).
4. Isus rođen u Betlehemu, postao nam je blizak, naš brat, prijatelj i suputnik na putu. Isus rođen u svetoj nazaretskoj Obitelji posvetio je sve obitelji za koje danas posebno molimo, misleći na djecu i mlade koji žive na poseban način ove dane.Molimo i za sve koji su željeli Božić svetkovati u euharistijskom slavlju, ali zbog raznih ograničenja nije im to moguće. Molimo posebno za sve koji su teško bolesni da im dobri Bog podari željeno zdravlje. Mislimo i molimo danas na Božić osobito za zdravstveno osoblje koje se s velikom zauzetošću brine za tolike bolesnike. Molimo da nas sve dobri Bog oslobodi od pošasti koronavirusa koja hara svijetom. Molimo Isusa za sve koji su u teškim duhovnim i materijalnim situacijama. Svoje molitve uzdignimo velikome Bogu, koji je, da bi se sasvim približio nama, postao malo Dijete. Molimo Njega za sve potrebe našega Grada, hrvatske domovine i svijeta.
5. Obasjaj nas, novorođeni Kralju, svojim svjetlom i obdari nas svojim mirom, ostani uvijek Emanuel – Bog s nama, Bog nama blizu, Bog koji nam pomaže u svim našim izazovima.Draga braćo i sestre, dragi slušatelji i gledatelji, ovdje u našoj nadbiskupijskoj Crkvi-majci, gdje nas zagovorom prati i čeka blizina blaženoga Alojzija Stepinca, obraćam vam se riječima našeg svetog zagovornika kod Boga. On kaže:
„Dolazak Isusa Krista na svijet u svetoj Božićnoj noći, jest najveći događaj u ljudskoj povijesti. Dolazak Boga na svijet u slici djeteta, da spasi ljude, jest najveće dobročinstvo Božje… Neka se dakle udruže sva kršćanska srca, neka se stope u jedan svi glasovi ljudski, neka se ujedine u jednu nepreglednu povorku svi kršćani i izvrše ono, što pjevamo u onoj lijepoj božićnoj pjesmi: 'Malo Dijete pohodite – vi u Betlemu – Poklonite se svi duboko – Bogu svojemu'!“ (Homilije za sve nedjelje i blagdane u godini, Zagreb, 1957., str. 19.).
Svima vama, draga braćo i sestre u vjeri, i svim ljudima dobre volje, i svima vašima, posebno onima koji su ovih dana daleko od vas i svima koji su s nama povezani putem radija i televizije, želim čestit i svet Božić! Amen.
