Riječ Nadbiskupa

 

Na svetkovinu Božića, 25. prosinca, svečano euharistijsko slavlje u zagrebačkoj katedrali predvodio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić u koncelebraciji s apostolskim nuncijem u Republici Hrvatskoj nadbiskupom Alessandrom D'Erricom i dvadesetak svećenika Zagrebačke nadbiskupije.

Homiliju kardinala Bozanića donosimo u cijelosti:
 
Draga braćo i sestre!
 
1. Danas Crkva naviješta cijelom svijetu veliku radost: Bog je postao čovjekom. Misno evanđelje to ovako opisuje: »I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine« (Iv 1, 14).

Ta radosna vijest dolazi iz davnine, započinje u Betlehemskoj noći, proteže se tijekom povijesti, nadahnjuje i oplemenjuju društva i kulture. Ponekad se činilo da će usred protivnih vjetrova taj navještaj utihnuti, ali nasuprot tome on je upravo nakon progona, gotovo redovito, postajao svježiji i prodorniji. Ta anđeoska radosna vijest stiže danas do nas okupljenih u zagrebačkoj prvostolnici.
Zapravo do mnogih danas stiže ta radosna vijest koja današnji dan čini drugačijim od svih dana u godini. A zašto? Jer je sam Bog u božićnoj noći postao dar ljudima. On je samog sebe dao nama na dar.

Tu je i izvorni razlog božićnog darivanja koje danas nadilazi granice vjere i nevjere. I u toj gesti čovjek nekako naslućuje nešto od onog iskonskoga dara Isusa Krista, onu gestu Božje ljubavi koja u konačnici nije htjela dati ništa manje nego samu sebe. Gotovo bismo rekli da na Božić čovječanstvo nejasno, ali nekako intuitivno shvaća da je dobilo dar.
A svaki dar, makar on bio i malen, znak je da nas netko voli, da nam želi dobro. A osjetiti se ljubljenim nešto je veoma lijepo.
 
2. Božić nam govori o iznenađujućem Božjem daru: »Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca« (Iv 3,16).
Odlomak iz Evanđelja po Ivanu što smo ga slušali, pomaže nam da shvatimo čime smo obdareni.

Taj »Jedinorođenac od Oca«, ta Riječ koja »bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog« pomaže nam da razumijemo, barem na egzistencijalnom planu, neka opća pitanja. Ako na primjer pitamo odakle svijet, odakle svemir? Božić odgovara ukazujući na zadnji uzrok svih stvari: »Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa«.

To će reći sve što postoji ima svoj zadnji uzrok u njoj, u Riječi bez koje ne postade ništa. A ta Riječ se utjelovila u Djetetu rođenom u Betlehemu. U tom malom, nezaštićenom, slabašnom Djetetu pojavio se Bog, stvoriteljska Božja Riječ. Poslanica Hebrejima svečano obznanjuje: konačno Bog nam u ove dane progovori u Sinu. Njega postavi baštinikom svega; Njega po kome sazda svjetove (usp. Heb 1,2).
 
3. Što pak Dijete rođeno u Betlehemu predstavlja čovjeku kao stvorenju, kao putniku na ovoj zemlji i njegovim nastojanjima? To je Dijete »svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka« odgovara nam Evanđelje. Po njegovu dolasku čovjek nije više prolaznik koji hodi u tami. Tko vjeruje u Isusa, po vjeri ulazi u Isusovo podrijetlo, prima to podrijetlo kao svoje. Događaj Božića nam objašnjava ne samo naše porijeklo, nego i naš cilj.

Cilj je naš postati Božjom djecom, biti Božji, pripadati Bogu, biti oslobođeni grijeha, zla, tiranije smrti. Naime, »Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni« (Iv 3,16).

Jedinstven put da se u nama dogodi Božić jest vjerovati u Njega. Autentičnom vjerom, koja mijenja naš život, prihvatiti dolazak Isusa Krista, jer svaki koji vjeruje u Njega ima život vječni.
»A onima koji ga primiše – čuli smo – podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga« (Iv 1,12-13).
 
4. »I Riječ tijelom postade i nastani se među nama« (Iv 1,14).
Nastani se među nama. On je naš, član ljudske obitelji, naš suputnik na životnom putu.
I to je razlog božićne radosti. Nismo više sami, Bog je s nama. I mi smo pozvani u zajedništvo. Božji dolazak čovjeka povezuje s Bogom, ali on povezuje i ljude međusobno.
Otkad je Bog postao čovjekom i nastanio se među nama, nijedan čovjek na ovoj zemlji ne smije se više osjećati sam, napušten.

Svatko tko vjeruje i prihvaća Božić u njegovu punom značenju, dolazi do spoznaje i životnog uvjerenja kojim ispovijeda: Postoji Bog koji je sa mnom, Bog koji me poznaje, koji me ne napušta; Bog koji mi dolazi ususret s ljubavlju i privrženošću; Bog koji ima ljudsko srce i ljudski lik da bih i ja njega mogao ljubiti kao što on mene ljubi.
To je, braćo i sestre, privlačna ljepota Božića. To je božićno svjetlo i božićna radost koja se danas naviješta i slavi.
 
5. »Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod« (Lk 2,11). To je glas anđela s neba koji je prekinuo ne samo šutnju palestinske noći u Betlehemu, nego i noćni mrak koji obavija sve čovječanstvo.

Velika je radost za sav narod. To je i naša radost, jer u Evanđelju, u 'Radosnoj vijesti' koja je krenula iz Betlehema, nema privilegiranih po bogatstvu, nacionalnosti, klasi, gospodstvu, ugledu. Ta neopisiva radost neka uđe u sve naše domove, neka božanskom rukom pomiluje glave naše djece, neka bude slatka utjeha trpljenju naših bolesnika, blaga utjeha progonjenima, utješna prisutnost svima koji se osjećaju samima i napuštenima, snaga slabima, a svima sigurnost na životnom putu.
 
6. Isus, rođen u Betlehemu, postao nam je blizak, naš brat, prijatelj i suputnik na putu. To je dio obrazloženja duboke božićne radosti. Dar je to što više nismo sami. Ljudi danas žive zbijeni i u stiješnjenim prostorima, opskrbljeni raznim informacijama kao nikada prije. A ipak su tako često stranci jedni drugima, bez potpore iskrenoga zajedništva i razmjene misli i životnih iskustava.
Bog je Emanuel: Bog-s-nama. Njegovo se božanstvo nalazi u ljudskom tijelu.

Nije lako u slabom tijelu, kao što je naše, vidjeti Boga. »Evo vam znaka: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama« (Lk 2,12). Pastirima nije bio dan znak veličine, nego znak malenosti, slabosti i siromaštva.

Stoga živjeti Božić znači prepoznati i prihvatiti Boga koji nas ljubi: Bog ljubi čovjeka, svakoga čovjeka, sve ljude.
Možemo reći da smo uistinu prihvatili ljubav Božju prema čovjeku kada dopustimo da nas u potpunosti obuzme životna logika te ljubavi, kada naša osobna egzistencija pronađe u ljubavi svoje ishodište, svoj smisao, svoju snagu, svoju pravu veličinu i ljepotu. Riječ je o ljubavi koja proizlazi iz Božje ljubavi prema nama i koja nas obuzima i ispunja, te čini sposobnima za bliskost, razumijevanje, solidarnost, za darivanje samih sebe, za velikodušno i bezinteresno služenje.

Božja ljubav daje smisao i vrijednost ljudskom životu. U Isusu Kristu otkriva čovjeka čovjeku i govori kako bi se trebao odnositi čovjek prema čovjeku: prema svim ljudima, bez iznimke, dajući ipak određenu prednost onima kojima su pažnja i pomoć potrebniji, osobito siromašnima.

7. Braćo i sestre, obratimo se sada Presvetoj Bogorodici Mariji u betlehemskoj štalici.
O Marijo, koja poznaješ goruće probleme čovječanstva, Ti koja poznaješ teškoće naše domovine Hrvatske, Ti koja poznaješ naše slabosti, slabosti naših obitelji, naše mladeži, naše djece, nas odraslih, nauči nas vjerovati da Isus može izmiriti sve, zacijeliti naše rane i uništiti naše grijehe. Pomozi nam da danas otvorimo svoja srca velikom Bogu koji je postao malo Dijete. Daj da svatko od nas bolje shvati svoj poziv i osobnu odgovornost u svjetlu božićnog događaja. Pomozi nam i učini da postanemo ljudi nade, ljudi povjerenja koji su otvoreni budućnosti, Božjoj i našoj.
Obasjaj nas novorođeni Kralju svojim svjetlom i obdari svojim mirom, ostani uvijek Emanuel – Bog s nama.

Dragi vjernici, završavam riječima blaženog Alojzija Stepinca:
»Dolazak Isusa Krista na svijet u svetoj Božićnoj noći, jest najveći događaj u ljudskoj povijesti. Dolazak Boga na svijet u slici djeteta, da spasi ljude, jest najveće dobročinstvo Božje... Neka se dakle udruže sva kršćanska srca, neka se stope u jedan svi glasovi ljudski, neka se ujedine u jednu nepreglednu povorku svi kršćani i izvrše ono, što pjevamo u onoj lijepoj božićnoj pjesmi: ‘Malo Dijete pohodite – vi u Betlemu – Poklonite se svi duboko – Bogu svojemu’!« (Homilije za sve nedjelje i blagdane u godini, Zagreb 1957, str. 19).

Svima vama, draga braćo i sestre u vjeri, i svima vašima, posebno onima koji su ovih dana daleko od vas i svima koji su s nama povezani putem radija i televizije, želim čestit i svet Božić!