Kardinal Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački
Homilija na svetkovinu Svih svetih
Crkva Krista Kralja na Mirogoju, 1. studenoga 2018. godine.
Liturgijska čitanja: Otk 7,2-4. 9-14; 1 Iv 3,1-3; Mt 5,1-12a
Draga braćo i sestre!
1. Kao melem za dušu su Isusove riječi današnjeg Evanđelja koje nam, dok ih iznova slušamo, otvaraju otajstvo, smisao i radost ljudskog života. Taj Isusov proglas blaženstava, ta Njegova besjeda na gori izokreće perspektivu svjetskih kriterija, naših prosudbi i pogleda, ljudskih planova i nastojanja. Nisu li nam strana Isusova blaženstva? Ta zar su siromašni, ožalošćeni, milosrdni, čisti i dušom i tijelom, progonjeni, zaista blaženi?
Isus ne kaže: moraš ili ne smiješ. Njegov proglas je ponuda i poziv. Isus poštuje ljudsku slobodu, neizmjerno više nego što se mi međusobno uvažavamo i poštujemo tuđu slobodu, pa i onih nama najbližih. Isus svoje riječi ne opoziva. Besjeda na gori je Božje obećanje. Ta, sam Isus kaže da kraljevstvo Božje pripada onima koji žive blaženstva. Sam Bog će njima, a i nama, ako idemo tim putem biti baština.
2. Danas je svetkovina Svih svetih. U Apostolskom vjerovanju ispovijedamo: »Vjerujem u općinstvo svetih«. To je ono veliko mnoštvo, što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakoga naroda i plemena, puka i jezika, kako nam to opisuje sveti Ivan u knjizi Otkrivenja (usp. Otk 7,9).
Općinstvo svetih su svi koji tvore jedinstvo Crkve, članovi putujuće Crkve, ove na zemlji i one konačne zajednice svih spašenih Crkve u nebeskoj slavi, njima se pridružuju i spašeni koji su još u čistilištu. To je smisao povezivanja današnje svetkovine Svih svetih sa sutrašnjim Spomenom svih vjernih pokojnika ili Dušnim danom.
Naime, »dok ne dođe Gospodin u svojem veličanstvu i svi anđeli s njime…, neki od njegovih učenika putuju zemljom, drugi se – navršivši ovaj život – čiste, a neki su proslavljeni motreći jasno samoga trojedinoga Boga kakav jest… Stoga se jedinstvo putnika s braćom koja su usnula u Kristovu miru nipošto ne prekida, nego se … jača priopćavanjem duhovnih dobara« (LG, 49).
3. Draga braćo i sestre, tom svetom zajedništvu pripadamo i mi povezani u ovom Slavlju, sjedinjeni s tolikima na ovoj zemlji i brojnim preminulima koji su nam bili tako blizu, s našim pokojnim roditeljima, braćom i sestrama, muževima i ženama, djecom i rodbinom, prijateljima i znancima, s onima koje smo susretali, s onima na koje se možda nismo ni obazirali. To je veliko mnoštvo, koje je ušlo u vječni život, u blaženi zagrljaj s Bogom i sa svima svetima.
U ovom Slavlju i ovih dana dok pohađamo grobove pokojnika potrudimo se svojim razmišljanjem te svojom znatiželjom iskoračiti onkraj granica vremena u kojemu živimo i na neki način pokušajmo doživjeti predokus vječnosti. Ta vječnost, kako bi to rekao papa Benedikt XVI., nije beskrajno nizanje dana u kalendaru, već nešto što ispunja čovjekovo srce nepomućenom radošću, gdje obuhvaćamo cjelinu i cjelina nas obuhvaća. Bit će to poput uranjanja u more beskrajne ljubavi, u kojem vrijeme – prije i poslije - više ne postoji.
Možemo si, draga sestro i brate, dragi prijatelji, pokušati tek predočiti kako je taj suživot, taj blaženi zagrljaj s Bogom i sa svima svetima, zapravo život u punom smislu, uvijek novo uranjanje u beskraj bića, u kojem smo jednostavno preplavljeni radošću (usp. Benedikt XVI., Spe salvi, 12). Prisjetimo se samo Isusovih riječi iz Evanđelja po Ivanu: »ja ću vas opet vidjeti; i srce će vam se radovati i radosti vaše nitko vam oteti neće« (Iv 16,22).
4. Dragi vjernici, svetkovina Svih svetih što je danas slavimo poziva nas da podignemo pogled prema nebu i da često mislimo na puninu božanskog životu koji nas čeka. »Sad smo djeca Božja i još se ne očitova što ćemo biti« (1 Iv 3,2), tim nam riječima sveti Ivan apostol jamči stvarnost naše duboke povezanosti s Bogom i sigurnost naše budućnosti, naše vječnosti.
Otac nebeski darovao nam je ljubav te se djeca Božja zovemo i jesmo. Bog nam daje milost da možemo podnositi sva iskušenja zemaljskog života: glad i žeđ za pravednošću, nerazumijevanja, progone … te istodobno već na ovoj zemlji zadobivamo ono što je obećano u evanđeoskim blaženstvima, kako bismo već ovdje započeli hod u novosti života koji je Isus donio na ovaj svijet.
5. Općinstvo svetih nam obznanjuje našu povezanosti s braćom i sestrama u nebu, ali u krajnjosti nam govori i o zajedništvu ljudskoga roda. Naši su životi isprepleteni. U svakome od nas su sjene tolikih i obratno, naši životi ulaze kao rekao bih sjene u tolike živote. Koliki su životi ušli u život svakoga od nas. Koliko se ljudi upisalo u naše živote. Ušli smo u tolike živote i toliki životi su ušli u naš život. Nastanjeni smo mnogima. Nešto od toga znamo, ali samo Bogu je sve znano.
Danas, na svetkovinu Svih svetih, smijemo s ponosom reći u meni je nešto od mojeg svetog zaštitnika, od sveca ili svetice koju posebno častim i kojoj se posebno molim. Moja je snaga u onome koji je jači i moćniji od mene. S pouzdanjem se utječemo našem blaženom Alojziju Stepincu i posebno Presvetoj Bogorodici Mariji, Majci Isusovoj i našoj nebeskoj Majci.
Braćo i sestre, danas u imenu ove Svetkovine, nalaze se sva imena i sva lica. I ja, kao i svatko od vas možemo izreći ime sveca i svetice, osobe koju smo upoznali i koja nas je učila ljubiti. Svatko od nas ima svoje svece, kao što svatko od nas ima svoje pokojne. Svoje, ponavljam, jer svatko od nas polazi od svojih iskustava, od svoga života.
Sveci su naši prijatelji, oni su istinski prijatelji ljudskoga roda. Oni nas uče kako u svom životu, trebamo posvuda nalaziti tragove Božje prisutnosti, tragove Božje dobrote koja hoće da se svi ljudi spase i jednom uđu u vječni zagrljaj s Bogom Ocem i Sinom i Duhom Svetim i sa svima svetima. Amen.
