U propovijedi o svetom Josipu kao prečistom zaručniku Djevice Marije blaženi Alojzije Stepinac započinje svoj govor usporedbom svetoga Josipa i starozavjetnog egipatskog Josipa: „I kao što je onaj mladi egipatski Josip sačuvao vjernost svome gospodaru, tako je i ovaj drugi, to jest sveti Josip, vjerno čuvao dragocjeno blago od Boga mu povjereno, djevičanstvo Marijino, čuvajući i sam do smrti vlastitu anđeosku čistoću“ (Batelja, 2009: 79).
Govoreći o svetoj čistoći naš Blaženik opisuje ju na sljedeći način: „To je krjepost koja prema razumnu nalogu obuzdava ili odbija težnje za spolnim nasladama. Među ostalim posljedicama istočnog grijeha upravo je ova požuda najsilnija od svih. Bog je to pripustio zbog velikog naloga da se ljudi rado prihvaćaju dužnosti i tereta odgoja potomaka. Ta je čistoća prema tome trostruka obzirom na stalež u kojem se ljudi nalaze“ (Batelja, 2009: 80), navodi Stepinac i objašnjava tri dimenzije čistoće: „Prvo je djevičanska čistoća, kad je riječ o osobi koja se nikada nije podala i ne kani podati spolnom uživanju. Drugo je bračna čistoća, kad se bračni drugovi dozvoljenim služe prema uputama zdravog razuma, a čuvaju svakog nedozvoljenog uživanja. Treća je udovička čistoća, kada se bivši bračni drugovi uzdržavaju od spolnog uživanja, s odlukom da tako žive ili do smrti ili do ponovne udaje, odnosno ženidbe“ (Batelja, 2009: 80).
Kameni kip sv. Josipa iz zbirke Dijecezanskog muzeja
Blaženi Alojzije Stepinac ističe kako je sveti Josip djevičansku čistoću obdržavao do smrti. „Da je sv. Josip ostao čist kao anđeo, govore nam mnogi razlozi. Ponajprije znamo da je Blažena Djevica Marija položila zavjet vječne čistoće, kao što se vidi iz njezina odgovora na anđelovu ponudu da se primi majčinstva Sina Božjega: „Kako će to biti kad ja ne znam muža?“ (Lk 1, 34). Kad je Bog tu njezinu odluku prihvatio i začeće se Dina Božjega zbilo djelovanjem Duha Svetoga, zar bi Presveta Djevice odlučila poći za muža, sv. Josipa, kad ne bi bila sigurna da će i Josip djevičanski živjeti? Sveti je Josip sačuvao do smrti djevičansku čistoću, umrijevši prije Bogorodice“ (Batelja, 2009: 80).
Nadalje, naš Blaženik podsjeća i na sljedeće riječi Svetoga pisma: „On je ne pozna, dok ne rodi Sina svoga prvenca, i prozva ga imenom Isus.“ (Mt 1, 25) i piše: „Tko će se razborit usuditi reći da ju je spoznao poslije rođenja Isusova kad je poštovao njezino djevičanstvo prije rođenja Isusova? Zar nije sam Bog Duh Sveti dao sv. Josipu svjedočanstvo da je bio pravedan?“ (Batelja, 2009: 80). Samo besraman čovjek može tvrditi „da bi sv. Josip ikada taknuo ono svetište u kojem je počivao ni više ni manje nego sam Sin Božji“ (Batelja, 2009: 81), podcrtava blaženi Alojzije Stepinac.
Oltar svetog Josipa u Zagrebačkoj katedrali
Stepinac navodi kako su neki pokušali osporiti Josipovu djevičansku čistoću zbog naziva „prvorođeni“ koji se pridaje Isusu. Tu naš Blaženik prenosi argumente sv. Jeronima i piše: „Prema zakonu, koji je Bog dao Mojsiju, prvorođeni se zvao svaki koji je otvorio majčino krilo, bez obzira slijede li poslije njega još druga braća ili ne. I zato se po zakonu i za takvoga prvorođenog prinosila žrtva, ne čekajući hoće li dotični imati još braće ili ne. Sv. Josip sačuvao je djevičansku čistoću do smrti, i protiv toga se ništa ne može dokazati iz riječi „prvorođeni“, koju Sveto pismo daje Isusu“ (Batelja, 2009: 81).
„Našlo se ljudi koji su pokušavali pobiti čistoću sv. Josipa iz činjenice da je bio u svakodnevnom saobraćaju s Presvetom Djevicom, najljepšom među ženama. Kako bi dakle mogao ostati čist? Njima se ponajprije može reći s apostolom: „Puteni čovjek ne razumije ono što je Božje.“ A onda im se može odgovoriti riječima sv. Ambrozija biskupa gdje govori o djevičanstvu: „Marija je bila tako puna milosti, da nije samo sebi sačuvala milost djevičanstva, nego ju je ulila i onima s kojima je bila u saobraćaju“ (PL, 16, 319). Što je sv. Josip dulje boravio s Presvetom Djevicom to je čistiji bivao, i to više je u njegovim očima rasla cijena anđeoske krjeposti svetog djevičanstva“ (Batelja, 2009: 81-82).
Kip sv. Josipa u kapelici Nacionalnog svetišta sv. Josipa u Karlovcu
Razlog zbog kojeg nam Crkva stavlja sv. Josipa kao uzor čistoće, kako navodi blaženi Alojzije Stepinac, jest poticaj „da ne zaboravimo kako Bog visoko cijeni čiste duše, kako ih blagoslivlja, pa da se trudimo oko te krjeposti. Pogledajte samo kako Bog već na zemlji, da i ne govorimo o vječnosti, blagoslivlja čiste duše. (…) Zbog čuvanja djevičanske čistoće u najvišem stupnju biva i sv. Josip nagrađen najuzvišenijim dostojanstvom na zemlji: biva zaručnik i muž Bogorodice, hranitelj, odnosno zakonski otac Sina Božjega“ (Batelja, 2009: 83-84).
U zaključku Stepinac kaže: „Ako pak komu ni to nije dosta, nego želi slijediti današnji do srži pokvareni dio svijeta pa želi pustiti uzde svojim strastima, i kako kažu, „iživjeti se“, taj može pogledati u protivnu nagradu“ (Batelja, 2009: 84) i navodi primjere potopa kojeg je preživio samo Noa i njegova obitelj te spaljivanja Sodome i Gomore. „I svakodnevni život pruža vam dosta primjera za prokletstvo grijeha protiv svete čistoće. Zato imamo razloga svim srcem zazivati sv. Josipa: „Josipe prečisti, moli za nas!“ Riječ je o najvećem dobru naše duše, pa čak i tijela“ (Batelja, 2009: 84), zaključuje naš blaženi kardinal Alojzije Stepinac.
Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije
IZVOR: Batelja, Juraj (2009)
Blaženi Alojzije Stepinac: Sveti Josip - Propovijedi prema litanijama sv. Josipa. Zagreb: Postulatura blaženoga Alojzija Stepinca.
