U utorak 18. ožujka poslije večernje mise, u župi Sv. Leopolda Bogdana Mandića Ljubljanica-Voltino u okviru projekta župnih kateheza za odrasle u župama Zagrebačke nadbiskupije, održana je župnikova kateheza tematski posvećena molitvi. Kateheza je zbog svoje teme privukla i okupila pedesetak aktivnih vjernika naše župe.
Upravitelj župe vlč. Željko Lovrić, u svojoj je katehezi, nastojao na primjeru molitve Očenaša prisutnima približiti i posvijestiti bit kršćanske molitve i odgovoriti na pitanja što je molitva u svojoj biti, koji su oblici i načini molitve, zašto je molitva (ne)učinkovita, put molitve u Crkvi, te istaknuti snagu osobne, a osobito molitve za bližnje.
Primjer i usporedba dvaju evanđeoskih tekstova (Usp. Mt 6,9-15; Lk 11,2-4) o molitvi Očenaša činila je uvodni dio župnikove kateheze kojim se na lako razumljiv način objasnio nastanak molitve Gospodnje, njezino mjesto u Svetome pismu i u molitvi Crkve, te njezine sastavnice i smisao prošnji. Kao najizvrsnija molitva Crkve, Oče naš prigodom krštenja očituje novo rođenje na božanski život djece Božje, unutar euharistije njezine prošnje blistaju svojim punim smislom, a valja naglasiti da je Oče naš i sastavni dio liturgije časova.
Ispravan stav u kojem smijemo Boga Oca zvati Abba (tatice), jest stav poniznosti, sinovskog pouzdanja i radosne sigurnosti.
Kršćanska je molitva osoban i živ odnos s Bogom, u kojem na određeni način „kapituliramo“ pred Njim i u Njegovoj se prisutnosti priznajemo slabima i grješnima s potpunom svjesnošću da smo nedostatni, naglasio je vlč. Lovrić. Kateheza je prisutne podsjetila na tri temeljna načina izražavanja i življenja molitve: razmatranje, usmenu i kontemplativnu molitvu, posebno upozorivši na ljepotu i dubinu molitve Časoslova i krunice.
Ovotjedna kateheza završila je zajedničkom molitvom Očenaša, potaknuvši prisutne na dublje promišljanje smisla i načina molitve.
Andrea Horić
župna medijska suradnica Tiskovnog ureda
