Božićna čestitka nadbiskupa zagrebačkog kardinala Josipa Bozanića
Poštovani gledatelji i slušatelji u Domovini i inozemstvu, draga braćo i sestre!
Kao zagrebački nadbiskup iz glavnog grada Hrvatske, pozdravljam sve vas do kojih seže ova božićna čestitka.
Pozdravljam vas, draga djeco, vi ste na Božić najbliža Božanskom djetetu u Betlehemu.
Pozdravljam vas, poštovani roditelji, majke i očevi, koji u intimnosti obiteljskog života molite nebeski zagovor Svete nazaretske obitelji.
Pozdravljam vas, dragi mladi, vas cijenjeni bolesnici i patnici, kao i vas starije i osamljene osobe.
Pozdravljam vas, dragi kršćanski vjernici, vas poštovani ljudi dobre volje, sve vas koji ste blizu i daleko.
Pozdravljam vas u ime Isusa Krista, na svetkovinu njegovog Božića.
Isusov Božić je i naš Božić. Božić je u nekom smislu riječi blagdan sviju i zato svima želim: Sretan Božić!
Na Božić svi čestitamo i primamo čestitke. Božićne čestitke su izraz radosti za svakog muškarca i ženu, za sve ljude koji ih izriču i primaju. Božić je poruka radosti i mira za sve čovječanstvo. Krist je rođen za nas! Od tada se tijekom stoljeća nastavlja anđeoski hvalospjev: »Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim« (Lk 2,14).
Sin Blažene Djevice Marije, Spasitelj je svih ljudi. On je poslan od Boga Oca da bi nas spasio. Ali kakvo spasenje očekuju ljudi današnjice koji posjeduju znanje i raspolažu velikim mogućnostima tehnike te počinju razmišljati da će - ako ne danas, ali uskoro - čovjeku biti gotovo sve moguće? Kakvo spasenje možemo očekivati kada kriza, nesigurnost, neimaština i nasilje prijete sa svih strana? Nisu li danas možda više nego ikada aktualne riječi psalmista: »Svi skrenuše zajedno, svi se pokvariše: nitko da čini dobro – nikoga nema« (Ps 14,3).
No, usprkos svemu tome, braćo i sestre, u ljudskom srcu postoji žeđ za Svjetlom koje je sposobno rasvijetliti putove našega života da ne lutamo u tami. Iskustvo ljudi svih kultura i civilizacija potvrđuje da čovjek nosi u sebi tajanstvenu čežnju za Bogom koja se na mnoge načine očituje u ljudskom srcu.
»Čežnja za Bogom upisana je u čovjekovu srcu jer je od Boga i za Boga stvoren. Bog nikada ne prestaje čovjeka privlačiti k sebi. Samo će u Bogu čovjek pronaći istinu i blaženstvo za čime neprekidno traga« (KKC, 27).
Pravednici svih vremena podizali su ruke k nebu i zazivali pomoć odozgor. Rosite nebesa odozgor i oblaci daždite Pravednika!, pjevali smo u došašću. Rođenje Isusa Krista je dokaz da je Bog čuo vapaj čovjeka. Odgovor koji je Bog dao u Isusu na čovjekov vapaj neizmjerno nadvisuje naša očekivanja te očituje Božju solidarnost s ljudima. Samo Bog, koji je ljubav, mogao je izabrati takav put spasenja.
Rođenje djeteta u Betlehemskoj špilji pokazuje kako nam je Bog došao ususret. U malom i nezaštićenom Djetetu koje se otvara životu sadržana je moć Evanđelja. Odbacivanjem tog Evanđelja uništavaju se nevini. To je drama koja se ponavlja tijekom povijesti, sije bol, nasilje i smrt.
Božić nam daje snagu da se odupiremo toj logici zla. Božićno evanđelje nas poziva na sebedarje, na zalaganje za dobro čovjeka i svijeta. U vremenu u kojem se širi strah pred budućnošću, koje sije nesigurnost na raznim područjima, više nego ikada potrebna nam je Velika nada, a ta je: Dijete rođeno u Betlehemu. Božićno nam evanđelje govori: nada postoji, čovjek se ima u koga pouzdati. Bog svakome od nas pruža ruku u našim životnim situacijama, u potrebi, siromaštvu, obeshrabrenosti i samoći. Utjelovljenje Božjega Sina pokazuje nam koliko je čovjek vrijedan u Božjim očima i koliko je Bog potreban čovjeku.
Draga braćo i sestre,
dopustimo i mi Isusu da praznine našega života ispuni pravim smislom, da hladnoću našega srca ugrije toplinom svoje ljubavi, a našu osamljenost obogati svojom prisutnošću. Hrvatski je Božić, bez obzira kako bilo teško, uvijek bio radostan događaj jer su ga slavili kršćani ispunjeni vjerom. Takav vam Božić želim, čestit i vjernički.
